Tradicija u našim krajevima označava ženu kao stup obitelji starom izrekom "žena drži tri kuta u kući". Istinitost tvrdnje možemo pratiti kroz "ženski alkoholizam". Razvojem alkoholizma žene, cijela obiteljska situacija pokazuje raspad, disfunkciju i kaotičnost.
Žena u svom alkoholizmu, brže se suočava sa posljedicama alkoholizma i uključuje se na liječenje nego muškarac u "muškom alkoholizmu". Posljedice su za ženu toliko otrežnjavajuće, da za razliku od "muškog" alkoholizma, odmah aktivno prihvaća svoju apstinenciju. Odlučnija je u svojoj apstinenciji.
Radeći u KLA sa ženama apstinentima, uočila sam veliki broj složenih poteškoća na koje nailaze na svom "trijeznom putu", no naglašavaju da to "nije razlog za povratak alkoholizmu". "Nikad više" na početku apstinencije kod žena ima posebnu težinu, što dokazuju svojim načinom života.
U obitelji "muškog alkoholizma", ako supruga i ne sudjeluje u liječenju, apstinencija je olakšana činjenicom da žena ne pije. Kod žena apstinenata to uglavnom izostaje, jer suprug "nije alkoholičar" i ne vidi "zašto ne bi imao alkohol u kući" s obzirom na vlastitu sliku tradicionalnog muškarca, bez obzira na godine i društveni status.
Klub za ženu ima jednu od najvažnijih uloga i često predstavlja njezinu jedinu potporu.
Klub liječenih alkoholičara (KLA)
Danas ne možemo niti zamisliti liječenje od ovisnosti o alkoholu bez klubova liječenih alkoholičara. Pokazali su se uspješnima za dugogodišnje apstiniranje budući da se ta ovisnost, kao i druge, nikada ne može potpuno izliječiti, već se može samo "zaliječiti", tj. držati pod kontrolom.
Bolničko liječenje od alkoholizma traje od 4 do 8 tjedana. Sasvim je jasno da se bolest koja je trajala godinama ne može "izliječiti" za to vrijeme. Tako je bolničko liječenje samo prvi korak na tom putu. Svi ostali koraci vezani su uz tjedne sastanke u klubu. Već za vrijeme bolničkog liječenja, pacijenti se upućuju u KLA u mjestu svog stanovanja i dužni su ga posjećivati jednom tjedno. Tako se već na početku svog liječenja upoznaju s načinom njihova rada. U bolnicama postoje terapijske zajednice u kojima se kroz razgovor nastoji doći do uvida u bolest svakog pojedinca individualno, no zbog velikog broja članova to nije moguće realizirati.
Klubovi s druge strane, pružaju mnogo intimniju atmosferu, zbog malog broja članova (do 12 obitelji). U KLA, uz terapeuta, važnu ulogu imaju i višegodišnji apstinenti, čije je iskustvo od izrazite vrijednosti za tek pristigle apstinente. Važno je naglasiti da je u klub pozvan, i preporuča se da dolazi, bar jedan član obitelji zajedno s apstinentom (bračni partner), kako bi se i on educirao o bolesti alkoholizma, te tako bio bolja podrška liječenoj osobi.
U klubovima vlada prijateljska atmosfera u kojoj si članovi međusobno pružaju podršku u apstiniranju. Osim o problematici alkoholizma, razgovara se i o mnogim drugim životno - važnim područjima. Kroz klub, članovi rade na sebi, upoznaju sami sebe, kristaliziraju svoje stavove o mnogim bitnim stvarima u svojem životu, te i na taj način profitiraju jer se često ponovno uspostavljaju kvalitetni obiteljski odnosi koji su bili narušeni zbog prisutnosti alkoholizma u obitelji. Nerijetko se članovi kluba druže i izvan tjednog sastanka u klubu te tako nastaju brojna prijateljstva. Nova prijateljstva su dragocjena članovima kluba, jer su se nakon liječenja morali odreći mnogih lažnih prijatelja s kojima nisu imali ništa zajedničko osim pijenja. Preporuča se dolaženje na klub najmanje pet godina, a najbolje bi bilo da se s tim ne prekida.
Za proces liječenja, apstinentima je važna podrška njihove obitelji. Stoga je potrebno uključivanje članova obitelji u sastanke KLA. Pri tom se ponajviše misli na bračne partnere budući da su se njihovi odnosi i uloge bitno poremetile zbog postojećeg alkoholizma, te je bračni partner - ovisnik, gotovo ostao bez svih nekadašnjih uloga, jer se na njega nije moglo računati i jer je kod njega dominirala uloga alkoholičara. U procesu liječenja, potrebna je ponovna podjela uloga u kojoj će ravnopravno sudjelovati i liječeni bračni drug. Zato je važno da to prihvati drugi bračni drug i ustupi mu neke svoje prisilno preuzete uloge od bračnog druga – ovisnika ( npr. uloge i majke i oca u jedne osobe). Na odnosu s djecom također je važno raditi, jer su djeca mnogo propatila zbog alkoholizma u roditelja. Lakše je razumjeti ponašanje roditelja - ovisnika u vrijeme pijenja, ako djeca nauče i shvate da on nije namjerno pio, nego je pio zato što je postao ovisan, tj. bolestan i svoju bolest nije mogao kontrolirati bez stručne pomoći.
Što više reći, osim da je potrebno osnivati čim više takvih klubova i educirati stručnjake za rad u njima jer se radi o sve raširenijem problemu. Također je važno inzistirati na uključenju obitelji u proces liječenja od alkoholizma, jer je apstinentima neprocjenjivo važna njihova podrška i znanje o toj bolesti. Osim toga, suočavanjem s tom bolešću, preveniraju se mnogi drugi društveni problemi poput maloljetničke delinkvencije, budući da djeca često prihvaćaju obrazac roditelja, te se ponašaju asocijalno
Zablude svakodnevnog života
Važna stvar u liječenju alkoholizma je sudjelovanje bračnog druga u resocijalizaciji. Najviše smutnje, u početku liječenja stvara misao "što žena ima s tim, pa nije ona pila". Prije nego sam počela djelovati u klubu, o puno stvari nisam razmišljala na način koji danas razmišljam. Bitno je pročistiti stavove i djelovati u skladu s njima. Razgovarajući tako o temama koje se tiču trezvenosti i kvalitetnijeg načina života, došla sam do uvida o raznim zabludama koje haraju našim životom. Iznenadila sam se uviđajući koliko ih ima u mom načinu razmišljanja. Pa tako npr. stupila sam u život vjerujući da će se djetetu nešto loše dogoditi ako ne popijem alkoholno piće u njegovo zdravlje na dan krštenja. Pa se počeh pitati (i sebe i druge), da li možda rakija učvršćuje djetetovu vjeru ili će možda dijete biti zadovoljnije samo sobom kad odraste ukoliko ispijem piće. Da li je dovoljno jedno piće ili možda treba više? Ako mi bude zlo od pića, hoće li to doprinijeti njegovu zdravlju i u kojoj mjeri. A svadba? Hoće li mladenci bolje živjeti ako se napijem? Kako nikome nije palo na pamet da im u njihovo ime na dan vjenčanja npr. omaljamo stan, uredimo vrt ispred kuće ili izgradimo kućicu za psa.
Uzmimo dalje stav o "alkoholu u kući". Osnova je zapravo da ukoliko ne pijemo nemamo potrebu držati alkohol u kući. No opet stupaju na scenu zablude. Kakva je to kuća u kojoj nema alkohola! Mnoge žene (bračni drugovi) i nakon nekoliko godina smatraju da je "normalno" piti alkohol i da svaki muškarac pije. Naravno treba znati piti, ali njezin suprug to ne zna. Kakve veze ima piće sa znanjem? Znanstvena istraživanja pokazuju da piće nema veze sa znanjem. Za držanje čaše u ruci ne treba nikakva škola, čak niti tečaj. To nas uče još dok smo jako mali i pokazuju nam da kad budemo veliki smjet ćemo piti ono što roditelji piju. Ako piju nešto što se pjeni, počinjemo vjerovati da odrasli ljudi trebaju piti nešto što se pjeni i kad to budemo pili više nećemo biti mali...
Aha, kuća. Što ako dođe kum? Kum pije alkohol, a u kući nema alkohola, onda znači da mi kuma ne poštujemo. Rijetko tko se priupita da li kum poštuje mene kad traži alkohol, a dobro zna (imao je sigurno prilike vidjeti i čuti) da je alkohol nešto što razara mene i moje bližnje, nešto što za mene predstavlja pakao. Krenimo od sebe i svojih zabluda. Da li bih ja kad bih npr. znala da moj prijatelj ima alergiju na ciklame, a jako ga volim, u njegovu kuću donosila ciklame i tvrdila da nema veze što je on alergičan, "ali svaka poštena kuća ima ciklame pa tako mora i on" - pa makar umro. Da li nismo dobro procijenili ljude koje smo izabrali za oslonac u životu ili im zapravo ne vjerujemo, misleći da je onima drugima teško bez alkohola kao nama. Obitelj u kojoj je alkohol postao način života, bez obzira na posljedice, drži alkohol na važnom mjestu u svojoj glavi. No, zapravo, možda to drugima uopće nije važno. Možda će nam taj isti kum doći sretan na vrata s osmjehom na licu i čestitati na odluci, jer i tako mu je išlo na živce svaki put odlaziti svojoj kući "natankiran" jer nije znao kako da mu kaže da baš i ne bi, a da ne ispadne nedruželjubiv. Naravno, bit će vjerojatno i nekih ljudi koji će malo rjeđe dolaziti, ali tu se možemo pitati da li je problem u nama ili možda ipak u njihovom odnosu prema alkoholu i prijateljstvu. Da li je nama važniji alkohol ili prijatelj?
Osnovu promjene čini razmišljanje o samome sebi i svojim stavovima, a ne o drugima i njihovim stavovima.
Jedno od vjerovanja je da je dobra žena žena koja drži kuću u redu, brine se za djecu i za svoga muža i preuzima sve obaveze koje muž nije u stanju izvršiti. Mnoge žene doživljavaju da njihova patnja pokazuje njihovu vrijednost. No da li je tome tako? Ako je brak zajednica, kako je onda žena zadovoljna kad samo ona u toj zajednici funkcionira? Uglavnom nije zadovoljna, ali mora se žrtvovati za obitelj. Nakon dvadeset godina žrtve, pokaže se da djeca poštuju oca, ali ne i majku. Kako to? Djeca to drugačije gledaju. Smatraju majku odgovornijom za njihovih dvadeset godina života u alkoholu nego oca. Majka je bila trijezna. Otac je pio i on i tako nije bio svjestan procijeniti što radi, a majka je bila trijezna i živjela je u paklu i dozvoljavala da djeca žive u tom paklu i učila ih da to tako mora biti, a onda se jednog dana jako razočarala kad je sin sa maturalne zabave završio na otrežnjivanju zbog prekomjernog konzumiranja alkohola.
Kad razgovaramo općenito i zamislimo da imamo izbor izgleda kuće i mira u kući, većina će nas kao iz topa reći da je najvažniji mir u kući. Kad usporedimo koju smo energiju uložili u izgled kuće, a koju u mir u kući, redovito dobijemo rezultat da smo više vremena posvetili izgledu kuće. Kad vjerovanja i djela nisu u skladu rezultat je nezadovoljstvo samim sobom, a pokazujemo ga tako da smo nezadovoljni drugima. Lakše je ljutiti se na druge, jer njih ne možemo mijenjati. Puno je teže priznati da smo nezadovoljni sami sa sobom. jer sebe ipak možemo mijenjati, a to je jako naporno.
Ono što je jako vidljivo kad razgovaramo u klubu o svojim zabludama i neusklađenim vjerovanjima i djelima, kad ih osvjestimo, stvari se mijenjaju i to s puno manje energije nego što trošimo na uporno održavanje nezadovoljavajućeg stanja izmišljanjem koje kakvih prepreka.
Zabluda naravno ima još. Svaki od nas ima neku svoju zabludu koja mu se mota po životu i svako malo napravi zbrku.
Post je objavljen 27.02.2007. u 01:54 sati.