Svi se uglavnom slažemo da je alkoholizam zlo, predstavlja veliki problem u društvu i "svi" trebamo učiniti "sve" da se problem alkoholizma rješava.
To "sve" što ćemo učiniti, uglavnom proizlazi iz naših razmišljanja o alkoholizmu i problemima koji su s njim vezani. Većina ljudi o alkoholizmu razmišlja na način da se "pravi alkoholizam" događa nekome drugome. Neke predrasude koje vladaju o alkoholizmu doprinose da se problemi ne prepoznaju na vrijeme, ne pridaje im se dovoljna važnost sve do trenutka dok alkohol ne preuzme kontrolu nad osobom i ne ostavi neizbrisivi trag na cjelokupnom životu.
Neke od predrasuda kojima najčešće "opravdavamo" vlastiti alkoholizam ili alkoholizam naših bližnjih:
ALKOHOLIZAM – nije bolest nego porok, svatko može prestati piti kad hoće, poslije liječenja ionako svi ponovo piju... Da li ste kada pokušavali dokazati navedenu tvrdnju i uzdržavali se neko vrijeme od alkoholnih pića? Možda sada – u vrijeme korizme? Istina je, većina ljudi može prestati piti kada to odluči i "izdržati" do šest mjeseci bez alkoholnih pića. Međutim, oni koji imaju problem alkoholizma, neće nastaviti dalje sa nepijenjem, već će brzo nakon toga nadoknaditi sve propušteno. Olakašani svojim vjerovanjem da nisu ovisni, tonut će dalje u ništavilo alkoholizma. Ne zato što nisu "čvrsti karakteri", već zato što bolest alkoholizma preuzima kontrolu nad pijenjem alkoholnih pića. Ovisnici imaju želju za prestankom pijenja alkohola, ali oslabljeni narodnim vjerovanjem nemaju potrebnu snagu za samostalan prestanak. Muče se psihički, duhovno i tjelesno u toj boli, a mi ih osuđujemo.
ALKOHOLIČARI su – stalno pijani, klošari, neuredni, bez novca, bučni agresivci, ostavljeni od svih, niže stručne spreme, bez društvenog ugleda.... To je onaj dio koji najčešće vidimo. Vrijeme kad je alkoholizam ostavio takve posljedice na nečiji život, često su nepopravljive. Ono što ne vidimo, a što je isto "alkoholičar" je osoba koja uredno ide na posao i poštovan je na svom poslu i dobar radnik, ali ako ne prije posla, a ono za pauze, a najčešće poslije posla ide s prijateljima na jedno piće... Dolazi doma umoran i mora se odmoriti.... Za to vrijeme žena je bez muža, dijete bez oca i svi su jako sretni ako ne viče i ne tuče ih! Zajedničke aktivnosti su sve rjeđe jer oca često nema kod kuće. Ako je kod kuće, uglavnom je jako umoran ili radi nešto jako važno da se iskupi za jučerašnji kasni dolazak doma. A i bolje je da se u kući puno ne razgovara jer je već neko vrijeme izgubljena nit zajedništva, a i nema nekih tema za razgovor. Važno je da je "mir u kući" pa makar bio svima nepodnošljiv... Ima mnogo alkoholičara koji umiru od alkohola dobro situirani, uz obitelj, sa dobrim društvenim statusom, često su i javne osobe.
ŽENE ALKOHOLIČARA su – jadne, ne mogu tu ništa, žrtvuju se radi djece i obitelji, ne smiju ništa poduzimati iz straha od agresije...Žene alkoholičara imaju jako težak život, a za kvalitetu svog života i života svoje obitelji je suodgovorna. U takvoj obitelji jedino tko može nešto poduzeti je žena koja je trijezna, koja uviđa problem i koja odbija živjeti u takvoj zajednici. "Žrtvovati" se za obitelj koja ne funkcionira, ne znači ništa. Prava "žrtva" za ženu je uviđanje problema i traženje pomoći za njegovo rješavanje. Onaj koji je trijezan u obitelji to duguje sebi, svojoj djeci za koju se obvezao brinuti i partneru koji polako ulazi u bolest ili je već posve obolio. Uglavnom se slažemo da bolesnima treba pomoći, no najčešće odbijamo vjerovati da je osoba ovisna o alkoholu bolesna i produbljujemo bolest na način da se borimo sa bolesnikom kao da je potpuno zdrav i ravnopravan partner, kao da ima snage. Kad bi partner bolovao od alergije na neko povrće, izbjegavali bismo servirati to povrće i obavijestili sve najbliže da to ne stavljaju u hranu jer partneru škodi. Kod alkohola je uglavnom druga priča. Stoički podnosimo svaku čašu koju popije, srameći se i pateći i u sebi molimo Boga da nam pomogne. Teško da ćemo Boga moliti pomoć da dijabetičaru ne "skoči" šećer kad mu serviramo kremšnitu. Ako nam je stalo do osobe, nećemo mu je servirati. Žena ima velike mogućnosti ako ih želi prihvatiti. Samim uvidom u problem mijenja se način ponašanja i otvaraju nam se novi putovi.
Pravovremeni uvid i rano otkrivanje problema zbog alkohola postiže se informiranjem, promatranjem sebe i obitelj...pitajmo se imamo li obitelj kakvu si želimo.
Post je objavljen 27.02.2007. u 01:36 sati.