Oko šest posto hrvatskog stanovništva ovisnici su o alkoholu, dok se za njih još otprilike 15 posto može reći da se povremeno opija. U Hrvatskoj je oko 300.000 registriranih alkoholičara, a zbog toga trpe i njihovi članovi obitelji. Tako izravno ili neizravno od alkoholizma stradava oko milijun Hrvata.
O problemu alkoholizma uoči mjeseca borbe protiv ovisnosti razgovaramo s prof. dr. sc. Vlatkom Thallerom, predstojnikom Klinike za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti u Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu.
• Pijenje alkohola u našoj se sredini doživljava kao oblik socijalno prihvatljivog ponašanja. Je li to razlog zašto je Hrvatska pri vrhu europske statistike po potrošnji alkohola?
- Hrvatska je s 11 litara alkohola godišnje po stanovniku doista pri europskom vrhu, ali ni druge europske zemlje nisu daleko od te brojke. Primjerice, Italija koja je ne tako davno prednjačila u potrošnji alkohola, smanjila je taj omjer s 14 na 11 litara godišnje. S druge strane, u Hrvatskoj je šest posto registriranih ovisnika o alkoholu, dok ih je u Americi osam posto. U Europi je taj broj još viši - devet posto.
Očito je da se na problem alkoholizma ne ukazuje dovoljno pa se tako ni ne govori dovoljno o njegovoj toksičnosti, a samim tim i rizičnosti konzumiranja. Zdravstvene posljedice alkoholizma mogu biti i kobne, a socijalne su neminovne.
• Može li se reći da je alkoholizam danas najrašireniji oblik ovisnosti?
- U Hrvatskoj je među mladima upravo ovisnost o alkoholu na prvom mjestu.
Alkoholizam je jedan od najvećih problema suvremene socijalne psihijatrije, ali i društva u cjelini. Od svih psihijatrijskih slučajeva na alkoholizam otpada 20 posto. Po tome se on izjednačio s nekim drugim vodećim psihičkim bolestima. Doduše, to ne znači nužno da se broj alkoholičara povećao, nego da se ovisnici sve više javljaju na liječenje.
No, ovisnost o alkoholu nije problem samo u Hrvatskoj nego na cijelom Zapadu. Štoviše, alkoholizam sve više postaje globalni problem i javlja se i u zemljama u kojima se dosad nije konzumirao, primjerice na Bliskom istoku. U Kini, gdje je stanovništvo bilo sklonije nekim drugim opojnim sredstvima, u posljednje vrijeme raste potrošnja alkohola. I u muslimanskim zemljama u kojima pijenje alkohola nije društveno prihvatljivo, javlja se ovisnost o njemu.
• U kojoj mjeri alkoholizam utječe na ovisnikov društveni život, njegovu obitelj, posao i na kraju na očekivani životni vijek?
- Oboljenja direktno izazvana intoksikacijom alkoholom po učestalosti su na trećem mjestu uzroka smrtnosti, odmah poslije malignih i srčano-krvožilnih bolesti.
Alkoholizam može oštetiti sve organe u tijelu, a ne samo jetru. Izravno djeluje na mozak izazivajući atrofiju koja dovodi do gubitka moždane mase. Može prouzročiti polineuropatiju, otežani hod u tolikoj mjeri da osoba postaje invalid, maligne neoplazme, najčešće u usnoj šupljini, smanjenje imuniteta, promjene na koži...
Alkohol je faktor rizika za brojna tjelesna i psihička oboljenja. Najčešći je uzrok i ubojstava i samoubojstava upravo alkoholizam. Više od 50 posto samoubojstava počinile su osobe sklone pijenju, bilo registrirani ovisnici ili oni koji zlorabe alkohol. To je zato što alkohol oštećuje kognitivne funkcije, pa je spoznaja realiteta alkoholičarima vrlo otežana. Alkohol je jedan od glavnih krivaca za depresiju i razne tjeskobe. S druge strane, anksiozne osobe često posežu za alkoholom kako bi smanjile osjećaj tjeskobe, ali postižu tek kratkotrajni učinak nakon kojeg tjeskoba postaje još izraženija. Tako se zatvara krug intoksikacije koja izaziva ovisnost.
Disfunkcionalna obitelj, smanjeni radni potencijal i očekivani životni vijek otprilike deset godina kraći od prosjeka drastične su posljedice alkoholizma.
• Problem je i što alkoholna ovisnost često ne dolazi sama?
- Tako je, morate znati da je danas rijetko koji ovisnik ovisan tek o alkoholu. Sve je prisutnija politoksikomanija, dakle kombinacija različitih vrsti ovisnosti, najčešće duhana i alkohola, ali i narkotika i pića. Primjerice, među mladima se sve češće kombinira pušenje marihuane i pijenje alkohola ili uzimanje kokaina i alkohola. Mladi često miješaju alkohol i tablete, bilo legalne ili ilegalne, kako bi što brže i sa što manjom količinom pića postigli željenu omamljenost. Od legalnih tableta najčešće se zlorabe antidepresivi koji u kombinaciji s alkoholom mogu izazvati ovisnost.
• Koji su najčešći uzroci pijenja alkohola?
- Postoji nekoliko razloga. Primjerice, socijalni je razlog što se uzimanje alkohola tolerira, čak i potiče u niz situacija, zatim psihološki jer neke bolesti ili stanja mogu potaknuti pijenje, te genetski jer istraživanja pokazuju da je u nekim obiteljima alkohol zastupljeniji.
Stres također može postati okidač za pijenje alkohola. Jednako tako, ekonomski čimbenici mogu igrati ulogu u konzumiranju alkohola. Treba istaknuti da se alkoholizam javlja u svim društvenim slojevima, među oba spola i u različitim životnim dobima.
Sve je više žena sklono alkoholu. Nekad je omjer registriranih ovisnika o piću bio 7 muškaraca naspram jedne žene alkoholičarke, a danas 4,5 muškaraca.
• S jedne strane pijenje alkohola je društveno prihvatljivo, s druge alkoholičari postaju odbačeni od društva. Tanka je linija između tog socijalno prihvaćenog i neprihvaćenog pijenja. Kako gledate na to?
- Istina je da od glavnog zabavljača u društvu odjednom postaju sramota. Mislim da je pogrešno smatrati ovisnost o alkoholu sramotom koju treba skrivati jer će tako mnoge osobe teže potražiti pomoć. Treba biti svjestan da alkoholizam nije mana, već ovisnost kojoj je potrebno terapijsko liječenje. Terapija podrazumijeva i individualno liječenje i grupna savjetovanja i uključivanje cijele obitelji. Stacionarno liječenje obično traje tri tjedna, a potom je potrebno još šest mjeseci do godinu dana ambulantnog liječenja.
Osobu odmah upućujemo u klubove liječenih alkoholičara koji su od neizrecive pomoći u terapijskom postupku. Liječenje alkoholičara od ovisnosti moguće je jedino detoksikacijom i apstinencijom. Svatko tko je jednom postao ovisnik o alkoholu trajno gubi kontrolu nad alkoholom i zato je potrebna apsolutna apstinencija. Apstinencija se uspostavlja farmakološkim postupcima i terapijom, a cilj je promjena životnih navika koje su i dovele do alkoholizma.
Modele liječenja alkoholne ovisnosti od nas su preuzeli i Slovenci i Talijani.
• Kako prevenirati taj problem, posebno kad se zna da je sve izraženiji među mladima?
- Ponajprije, treba isticati vrijednosti nealkoholne kulture i pružiti što više informacija o štetnim posljedicama pijenja. Te informacije trebaju biti dostupne svim dobnim skupinama, pogotovo mladima čiji je organizam u razvoju posebno osjetljiv na toksično djelovanje alkohola. Osim toga, treba strogo primjenjivati Zakon o zabrani točenja alkohola mlađima od 18 godina. Smatram da bi tu granicu trebalo povisiti na 21 godinu baš kao što je u SAD-u. Upravo se između 19. i 21. godine najviše konzumira alkohol.
Striktno se treba pridržavati i Zakona o zabrani konzumiranja alkohola za vozače jer su mladi pod utjecajem alkohola u noćnim satima najčešće žrtve i sudionici prometnih nesreća. Zakoni mogu biti ne znam koliko dobri, ali ako ih se striktno ne provodi, kao da ne postoje.
Osim zakonskih okvira, obitelj i škola trebale bi preuzeti ključne uloge u prevenciji alkoholizma. Odgovornost bi trebali imati i proizvođači i distributeri alkoholnih pića, ali često to nije tako. Jednako kao što bi reklamiranje alkoholnih pića trebalo biti zabranjeno, ali se to ne poštuje.
Dokazano je da je u sredinama gdje su provedene konkretne preventivne akcije, broj ovisnika i zloporaba smanjen.
Programi prevencije alkoholizma u školama trebali bi biti prilagođeni djeca kako bi ih ona lakše prihvatila. U srednjim školama, kad se najviše počinje eksperimentirati s pićima, svakako treba provoditi program prevencije koji se ne smije zanemariti ni na fakultetima.
• Istraživanja pokazuju da je više od 90 posto adolescenata konzumiralo alkoholna pića, a više od 60 posto pušilo je duhan. Više od 30 posto adolescenata imalo je i epizode teškog opijanja. Kako to komentirate?
- Na žalost, pijenje alkoholnih pića postalo je obrazac ponašanja mladih. Čak 60 % njih tijekom noćnih izlazaka konzumira alkohol. Srećom, neće svi postati alkoholičari jer to bi bila katastrofa. Međutim, u toj dobi oni koji češće piju potencijalni su kandidati da postanu ovisnici. Naime, što ranije nastane ovisnost o alkoholu, prognoze za izlječenje su teže. U mladih koji u dobi od dvadesetak godina postanu ovisnici posljedice su mnogo teže nego u alkoholičara koji je to postao u kasnijoj dobi.
• Nisu svi koji konzumiraju alkohol automatski ovisnici. Kako se definira ovisnik?
- U definiranju ovisnosti, gleda se prvenstveno postoji li žudnja za psihoaktivnom tvari, zatim gubi li osoba kontrolu nad sobom dok pije i trpi li apstinencijsku krizu, dakle reagira li organizam na supstancu koja mu nedostaje. Osim toga, u ovisnika o alkoholu s vremenom raste podnošljivost prema psihoaktivnoj tvari tako da im je potrebna veća količina da bi postigli željeni učinak. Osim toga, zapuštaju radne i životne obveze, pa i dojučerašnje hobije. I na kraju, takva osoba unatoč uočljivim pa i dijagnosticiranim psihičkim i fizičkim poteškoćama i dalje nastavlja konzumirati alkohol. Ako su ispunjena samo tri spomenuta kriterija, osobu se smatra ovisnikom, a ako je zadovoljeno manje od tri kriterija, govorimo o zloporabi alkohola. Tih je slučajeva znatno više i obično se manifestiraju kroz vandalizam i nekontrolirane ispade onoga koji je pretjerao s pijenjem
Post je objavljen 27.02.2007. u 01:09 sati.