Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/angelo1

Marketing

Što rade "proroci" u Močvari?!

Pošto je objavljena vijest o neredu i revolveraškom obračunu u zagrebačkom alternativnom klubu Močvara, može se reći da je i on po tome konačno stekao "ugled" rockerima odvratnih turbo-folk klubova. Možda nema nikakve veze što se to dogodilo nakon programa "Rock, punk & metal večeri", ali je lako zamisliti da bi Mozart i Vivaldi teško podigli adrenalin do potezanja noževa i vatrenog oružja. No meni su posebnu pozornost privukla imena glavnih protagonista u toj krvavoj "priredbi". To su imena trojice braće: Kristijan (22), Izaija (21) i Joel (18) Čačković (dvojica mlađih u policiji imaju svaki svoj debeli dosje). Kako je započelo "čačkanje" još policija nije istražila, ali neki kažu da su braća pripadnici skinsa. Ali ni to mi nije predmet razmišljanja, nego me posebno kopka činjenica kako njihova imena – imena starozavjetnih biblijskih proroka Izaije i Joela – potpuno odudaraju od njihova života.
Prorok Izaija djelovao je u Izraelu – izabranom Božjem narodu – u 8. stoljeću prije Krista. U proročku službu, koju je vršio 40 godina, bio je pozvan da naviješta propast Izraela i Judeje kao kaznu za narodnu nevjeru Bogu. Prorok Joel živio je u 5. stoljeću prije Krista. U prvom dijelu svoje knjige Joel naviješta kaznu narodu i povratak blagostanja, a u drugom apokaliptičkim stilom opisuje sud narodima i konačnu pobjedu Boga i Izraela. Joel je prorok pokore pa se zato često čita u korizmenom vremenu.
Međutim, kakve veze imaju biblijski proroci s Močvarom? Zanimljivo je da prorok Izaija spominje "močvaru" nekoliko puta, a Joel nijednom. Pišući proroštvo protiv Babilona, Izaija kaže: "Ustat ću na njih - riječ je Gospodina nad Vojskama - i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, rod i porod - riječ je Jahvina. Dat ću ga u posjed ježevima i močvarama. Pomest ću ga metlom zatornom - riječ je Jahve nad Vojskama" (Izaija 14,22-23). A u Pobjedničkoj pjesmi govori o Bogu koji se junački bori za svoje vjerne a kažnjava njihove (i svoje) neprijatelje, posebno one koji se klanjaju idolima, te kaže: "Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti. Vodit ću slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti. Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'" (Izaija 42,13-17).
Zanimljivo je kako se u Jobovoj knjizi spominje močvara u kojoj rastu rogoz i trstika, ali i nekošena usahne prije svake druge trave, a onda se daje tumačenje: "To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika: Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova... Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake. Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje. Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog" (usp. Job 8,11-22).
A prorok Ezekijel, koji je prije svega vidjelac (djelovao je među prognanicima u Babiloniji, između 593. i 571. godine), govoreći o spasonosnoj vodi iz hramskog izvora, kaže: "Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi, i ... kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi – kuda god protječe ovaj potok... A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti..." (usp. 47,8-11).
Za razliku od biblijskih slika i značenja, tzv. civilna simbolika močvare mnogo je raznolikija. Tako Rječnik simbola tumači da u nas močvara ima značenje ustajalosti i lijenosti, dok u azijskoj simbolici znak ustajale vode ima značenje sloge i zadovoljstva (kao u "ravnoj" nirvani), čak je izvor napretka, a u sumeranskoj mitologiji močvara je neodređena, pasivna i ženska tvar. U Kini su močvare mjesta lova i ribolova, ali ritualnog, a slično je i u keltskom svijetu. A u staroj Grčkoj močvara je imala jednaku ulogu kao i labirint (čija simbolika ima više značenja). Negdje je močvara srodna s jezerom, koje simbolizira zemljino oko kroz koje stanovnici podzemnog svijeta mogu vidjeti ljude, životinje, biljke itd. Močvara je simbol oka koje je prolilo odviše suza. A u psihoanalizi je močvara, bara, jedan od simbola nesvjesnog i majke, mjesto nevidljivih klijanja.
Sve sam ovo "nadrobio" s namjerom da posvijestim kako odabir imena Močvara nije slučajan, što konzumentima njezinih sadržaja uopće nije važno, ali je "krstitelj" toga kluba sigurno bio upućeniji u simboliku nego publika. Budući da su neki ljubitelji "močvarnih" kulturnih događanja doživjeli da kritiziram njih a ne sadržaje, želim naglasiti da sam ih u prvom redu htio potaknuti na razmišljanje o svemu tome, jer ima mnoštvo privlačnih sadržaja i izvan Močvare. Naime, čovjek je čudna "biljka". Nakon određenog vremena sjajno se osjeća i u okolnostima koje su mu se gadile kad je u njih upao. Jednako kao što neki dugoročno otrovni sadržaj na početku djeluje vrlo privlačno.
Slično je bilo s Izraelcima u egipatskom ropstvu. Kad je Bog poslao Mojsija da ih izvede iz Egipta doživio je golem šok. Biblija kaže: "Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomućeni od teškoga ropstva" (v. Knjiga Izlaska 6,6-9). Dakle oni su praktično postali ovisni o ropstvu. A to je također potvrda da je ovisnost isto što i ropstvo. Jedno i drugo čovjeku pomućuje duh i um.
Zato bi, prije odlaska u bilo kakvu "močvaru" (poglavito onu u kojoj su poroci a ne proroci!), i mlad čovjek trebao dobro promisliti (ili da ga netko iskusniji savjetuje) i upoznati više "alternativnih" sadržaja te ne gledati samo na ugodu i trendove nego i na duhovnu i moralnu korist odnosno štetu od zabavnih sadržaja. Tko to ne učini, uzalud mu je sva pamet i inteligencija, jer je temelj sreće mudrost. To potvrđuje i filozof Kant kad kaže: "Tko svoju požudu znade zadovoljiti pametan je; tko je zna obuzdati, mudar je." A Biblija daje vrlo poticajno upozorenje (prikladno upravo za Korizmu): "Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri" (Poslanica Galaćanima 6,7-10).
Dakle, dok imamo vremena... koje nam je veliki Božji dar... a prolazi tako brzo! Zvuči patetično, ali ako i zalutamo, Isus nas čeka spasonosnom ljubavlju, kao rasipnog sina njegov dobri otac! Ima i danas tisuće jakih svjedočanstava o tome.

Post je objavljen 26.02.2007. u 23:19 sati.