Marketing
"Zašto sam to što jesam"
Poslije cjelodnevnog čitanja „Stepskog vuka“, Hermana Hessea (po meni, i nije baš nekaj. Radije bi još jednom pročitala „Zločin i kaznu“ ili možda čak „Patnje mladog Werthera“) te razmišljanja o mojoj budućnosti (upisi na faks…
) i pitanja zašto uvijek sve mora biti tako komplicirano. i ne da mi se čitat "Čuvari" (btw. odlična kniga), odlučila sam malo švrljati po netu i kako inače, na blogu.hr, gledam najzanimljivije blogove (mislim, koji su trenutno "osvježeni" i koje bi voljela pogledati)tak sam došla sam do bloga ->Pegy i tamo vidjela naslov „Zašto sam to što jesam“
. U postu piše zašto je dala naziv blogu „Vjeruj u ljubav“ i zašto joj se si je dala nadimak „Pegy“ te poziva blogere da to naprave (slijedim njen primjer). I tak sam odlučila da pojasnim zašto baš ime bloga „Za sve su krive starke, kava i rukomet“ i zašto „unikatnaja“.
"Za sve su krive starke, kava i rukomet"- pa pošto volim pisati i skoro cijeli dan provedem razmišljajući što i kako nešto napisati, a ovaj naslov pao mi je napamet odjednom (kada sam išla uzimati kruh
). Prvo sam mislila napisati neku zbirku priča s tim naslovom (u njoj bi bile sadržane bilo kakve priče). Ali (uvijek taj prokleti ali) brzo odustanem od neke namjere (jedino ako nisam baš zagrizla za to
, al čini se da za ovo nisam
). I onda sam ga stavila kao za ime bloga, jer smatram da me opisuje. Donedavno sam počela nositi starke (mijenjam se ljudi), volim kavu te ne mogu proći u školu da je ne popijem. Uglavnom, ovisnik o kavi
. A rukomet obožavam!
Nisam propustila ni jednu tekmu naše repke na svjetskom. I bilo mi je žao kada su izgubili. A kome nije?? (i da najbolji igrači su mi Džomba i „ministar obrane“ Špoljarić, slatkica
). u biti cijeli naslov treba bi glasiti "zato što sam takva, za sve su krive starke, kava i rukomet". a to je malčice predugačak naslov
„Unikatnaja“, zvuči malo egoistično. Al uvijek sam htjela biti posebna, drugačija od drugih, imati nešto što drugi nemaju. Ono, nositi pehar kada najjači odustanu, na tron, pred svima da vide da sam posebnija od drugih. Snovi, samo snovi… A kada bolje razmislim, svi smo mi unikatni, posebni, imamo „ono nešto“.
Dizajn „loneliness“ može me isto opisati. Katkada se osjećam usamljenom, bez ikoga. „Sama na svijetu“… Al opet, volim biti sama, otići u svijet knjiga, u moj svijet (koji je inače plav a ne ružičast) i samo se prepustiti užitku.
I to je, društvo drago, to..
Ako netko ima želju napisati to, be my guest. 
Post je objavljen 25.02.2007. u 22:18 sati.