Pregled posta

USPJEH I NEUSPJEH

''Što, dakle koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi sebe?'' (Mk 8,36)

Ove godine Hrvatska je rukometna reprezentacija odličnim nastupima na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, pobijedivši u prvih sedam utakmica, izazvala velika očekivanja. Potiho sam vjerovao da mogu stići do finala i postati prvaci svijeta. A onda je stigla osma utakmica koja je stavila na vagu sve dosadašnje pobjede, utakmica koja je bila kobna za naše rukometaše i bacila u sjenu sve prijašnje pobjede. Hrvati su poraženi od Francuza i izbačeni iz borbe za medalju. Doživjeli su neuspjeh, izgubili su.

Dobro se sjećam knjige Divlji konj koju sam čitao kao dječak za lektiru. Jedna od stvari koju ću zauvijek pamtiti je pouka da nije svaka pobjeda pobjeda, niti svaki poraz poraz. Pobjeda u kojoj nisi iskusio poraz, nije pobjeda, učio je otac Divljeg konja. Isto tako ponekad se može izgubiti, a ipak odnijeti pobjedu, a ponekad poraziti drugoga, znači zapravo poraziti i sebe.

Poraz Hrvatske rukometne reprezentacije ne briše njihov status pobjednika. Iako je, komentira trener, bilo taktičkih greški, Hrvati su dali sve od sebe i umjesto depresije, stekli su pouku, što je kvaliteta samo pobjednika. Poraz je dio pobjede, kao što je neuspjeh dio uspjeha i mislim da ne postoji čovjek koji je ikad u nečemu uspio, a da prije toga nije više puta doživio neuspjeh. Uspjeh od prve je sreća, a ne pravi uspjeh jer za uspjeh je nužno potrebno iskustvo neuspjeha. Reprezentativac Ivano Balić, dao je komentar na utakmicu koji mi se jako svidio: "Poraz je sastavni dio sporta. Nekad padne malo teže, a nekad lakše, ali treba ići dalje".

Porazom do pobjede

U sportu je relativno jednostavno doživjeti poraz. U jednom teniskom meču u kojem se servira na stotine lopti ponekad samo jedan bod može odlučiti o pobjedi ili porazu te pobjeda može biti stvar čiste sreće. Na kraju, sport je samo igra i ne treba ga uzeti preozbiljno. Pobijediti u životu, pitanje je života ili smrti dok je, pobijediti na sportskom natjecanju zapravo vrlo relativno. No sport je dobro mjesto gdje se čovjek može naučiti nositi s porazom, gdje može naučiti veće istine o pobjedi i porazu koji su stvarno bitni.

U novom filmu Rocky Balboa, boksač Rocky u kasnim pedesetima stupa u ring u borbu protiv nikad poraženog prvaka teške kategorije. Nakon depresivnog razdoblja u filmu Rocky 5, Rocky odlučuje nastaviti svoju karijeru kako bi, možda, vratio smisao svome životu. Posljednji Rockyjev meč u filmu, zapravo je meč njegova života, meč koji znači puno više od sporta. Prije borbe, prijatelj mu čita citat iz Biblije, a Rocky čak radi znak križa prije početka prve runde.

Njegova je filozofija: Nije bitno koliko je udarac jak, nego koliko jak udarac možemo podnijeti i nastaviti borbu. Drugim riječima, život je pun poraza, no ne treba se obeshrabriti i odustati nakon neuspjeha, treba nastaviti živjeti trudeći se oko pobjede. Rocky se ne boji udaraca niti poraza jer zna da je to sastavni dio života i njegov glavni cilj nije pobjeda u meču nego borba kao takva, njegova pobjeda je u tome što se nastavlja boriti. Svakako preporučam film. Sam ovaj tekst pišem potaknut novim filmom o Rockyju jer mi se čini da nosi važnu poruku o tome kako se držati u životu i što znači stvarno pobijediti. Rocky je u svom posljednjem filmu postao star, ali i mudar i mislim da vrijedi poslušati što ima za reći.

Težiti k uspjehu

Prirodna je stvar težiti k uspjehu. No svatko je jednom pretrpio neuspjeh, učinio nešto što je požalio, iskusio poraz, preživio stresno i krizno razdoblje. I u tom smislu sam svjestan da je jedna stvar nizati riječi kao: "Jedini, pravi poraz je ne ustati više puta nego što smo pali", a druga dati savjet konkretnoj osobi koja je doživjela neuspjeh.

Za vrijeme dok sam se pripremao napisati ovaj tekst jedna moja prijateljica je pala na završnom ispitu za učitelja engleskog jezika, za kojeg se intenzivno pripremala šest mjeseci. Taj neuspjeh ju je jako pogodio, tim više što do sad nije iskusila sličan neuspjeh.

Želeći joj pomoći, shvatio sam da zapravo ne mogu otkloniti njezinu tugu zbog neuspjeha i moji napori da je usmjerim 'suncu poslije kiše' pokazali su se neuspješnima. Tada sam shvatio da neuspjeh nije bezazlen i biti poražen nije samo sastavni dio roka života na putu prema konačnoj pobjedi, već stvarnost koja doslovno nokautira čovjeka. Ima poraza koji nisu istovremeno i pobjeda nego jednostavno porazi. Poražen čovjek treba iskusiti bol svojeg poraza, ali istovremeno ne zaboraviti nadati se. Zanemariti proživljeni poraz i neuspjeh bio bi besmislena gluma jer samo preko poraza čovjek može naučiti kako ići naprijed. "Nema prečaca do mjesta na koje se isplati ići", rekla je jednom Beverly Sills, operna pjevačica. Doći do konačne pobjede, odnosno do cilja našeg života, ne može se nego preko brdovitog puta poraza i pobjeda.

Poznato je kako je Abraham Lincon u životu preživio jedan neuspjeh nakon drugoga.1833. imao je živčani slom. Kad se kandidirao za glasnogovornika 1938. izgubio je. 1848. godine je izgubio re-nominaciju za Kongres, a 1854. se nije uspio probiti u Senat. No neuspjesi ga nisu zaustavili od nastojanja. Dvije godine kasnije izgubio je nominaciju za potpredsjednika i ponovno izbačen iz Senata, no na kraju je 1860. izabran za predsjednika i bio jedan od najpoznatijih predsjednika SAD-a. Na njegovom primjeru, ali i primjeru mnogih drugih, jednog dana i na našem, jasno je kako oni koji se brzo predaju ne pobjeđuju, a pobjednici nikad ne odustaju. Bez obzira koliko jako i koliko puta je netko poražen, nikad nije poražen ako se uspije ponovno dići i nastaviti borbu života. Bez poraza, čovjek ne može vidjeti svoje granice i svoj puni potencijal. Tek kad čovjek stigne do neuspjeha, može otkriti koliko stvarno može dostići. Kad je Lincon izgubio 'bitku' s Liddellom, htio je odustati rekavši: "Natječem se kako bih pobijedio. Ako ne pobjeđujem ne trčim". No, prijatelj mu je odgovorio: "Ali ako ne trčiš, nećeš pobijediti". Lincon se kandidirao ponovno i pobijedio.

Apostol Pavao još je jedan primjer čovjeka koji nije odustajao od naviještanja Božje poruke ljubavi i nade svim narodima. Više je puta bačen u zatvor, suočio se sa smrću, bio bičevan i tučen, preživio je brodolom, stizao u pogibeljne situacije; živio je siromašno, umorno, često gladan, kritiziran… No je li se Pavao ikad pokajao što je odlučio slijediti Krista, je li ikad osjetio kako je poražen i kako ga je Bog odbacio? Nevolje, neuspjesi i porazi postajali su stvari koje su ga još više jačale u njegovoj misiji. Gledajući iz Pavlove perspektive, poraz je koristan. Često se zna reći kako nas stvari koje nas ne slome, zapravo ojačaju. Ali Pavao je svoje poraze mogao preobraziti u snagu zahvaljujući Bogu koji je stajao uz njega. Možda niti nema boljeg načina da se svlada bol neuspjeha kao što je znati što Bog želi od našeg života i držati se tog puta. Uz Božju pomoć, niti jedan put nije nesavladiv, a imati u svijesti da je Bog uz nas, znamo da nas nikakva nevolja ne može trajno zadržati ili spriječiti od postizanja našeg cilja, kakav god on bio.

Važnost nade, snage i cilja

Govoreći kakav god on bio, mislim reći da nam nije svima suđeno postati predsjednicima Sjedinjenih Američkih Država. Svatko ima određenu zadaću, Bog ima određeni plan sa svakim od nas, i živjeti u skladu s Božjom voljom, najveća je pobjeda koju čovjek može postići. Često je glavno pitanje upravo odgonetnuti što Bog od nas želi, što mi u svom životu želimo ostvariti. Čovjek mora imati cilj ispred sebe kako bi znao smjer kojim ide.

"Jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje" (Izreke 24,16a). Poraz nije nikad konačan onima koji ustaju nakon neuspjeha, pada ili poraza. Nema smisla kriviti poraze i neuspjehe za poraz u našem životu, već kad god padnemo ili izgubimo, s Božjom pomoći i potporom prijatelja i bližnjih, ustati i, naučivši na iskustvu, izdržati svih 10 rundi života. Rocky u svom posljednjem meču je to uspio, uzdao se u Božju pomoć i potporu bližnjih i prijatelja, usudio se stati u ring i primiti udarce, a na kraju je imao dovoljno snage izaći iz ringa kao pobjednik.


Tekst je sa portala "Križ života".

Post je objavljen 25.02.2007. u 16:26 sati.