Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/venusinorion

Marketing

Prvi kralj perziskog zmaja

Image Hosted by ImageShack.us


Sjedila sam nochas uz neku drugu rijeku Savu...daleko, gdje su ljudi tamnije puti, gdje ribari love starim mrezhama, gdje je pogled mutan. Topla haljina je grijala moju svjetlu put, samo vjetar je mrsio moju kosu i moje milsi. Obala je je bila pusta, sama sam uzhivala pogled na svjetlucavu rijeku i kriomice posmatrala ribare kako bacaju mrezhe. Godinama, mozhda i stoljechima su ustrajni u svom radu, bez promjene, bez napredka, uvijek ista mrezha, uvijek iste navike. Zadovoljna lica smjeshila su se na mjesechini, pjevali su. Njihova pjesma me potakla da krochim u vodu, hladna i mochna rijeka me zanjela. Nisam mogla odoljeti njenom pozivu, nisam mogla se oduprijeti potrazi za izgubljenim snagama.
Izashla sam na drugoj strani obale, no mrezhe su nestale, pjesma je utihnula i ribari su otishli. Nisam shvachala zashto dok nisu prve zrake sunca preshle preko mojih ledja. Kapljice su padale sa moje tamne kozhe, sa moje tople haljine. Zar su se mene prestrashili? Nisam znala da promjena puti ili razmishljnja mozhe biti tako zastrashujucha stvar, no druga strana rijeke vishe nije bila tako hladna i mutna kao predhodna, sunce ju je uresilo svojim svjetlim zrakama. Iako je samo proshlo nekoliko trenutaka, to vishe nije bila ista obala koju su ribari poznavali, mozhda su zato otishli? Iznenadjena svojim izgledom sjela sam ponovno uz rijeku, iako sam i dalje bila sama, pjevushila sam i smjeshila se, jer na ovoj obali vjetra vishe nije bilo.


Post je objavljen 24.02.2007. u 15:25 sati.