Marketing
MAŠKARE U UŽEM KRUGU
U maškare sam uvjek volio ići i to se nije promijenilo. Svoju djecu fino zamaskiram i pošaljem ujnama, tetkama stričevima, ujacima, braći sestrama, naročito kumovima i prijateljima i kažem im da tek malo iskrive maske, kako bi ih žrtve mogle prepoznati. Kada se vrate pitam ih ko im nije ništa dao, ko je dao i koliko je ko dao, pa se po tom ravnam kad njihovi klinci u koje kakvim prnjama pokucaju na vrata sa glupim recitacijama i bezveznim plesovima, uz refren tipa: dinar dva mačkarama treba da se daaaaaa. Darove imam spremljene po kategorijama pa stari nakit od božića dajem klincima od škrte ujne ili seronje od strica koji nisu dali ništa mojima ili u boljem slučaju po bombonu. Djeci od tetka kojem špenadlu ne bi zgurao u guzicu, a i kada bi, dotična bi pukla, podijelim šarene papiriće od slatkiša i ambalaže od finih čokolada, Onima čiji su tate i mame dali novce, proberem žute i plehnate koje provjerim magnetom za svaki slučaj i sve im dam, jer djeca ipak najviše vole novce i čaj od lipe.
Na kraju su oni koji nisu prepoznali onog mog klempavog i drugog prištavog sudionika velike i vesele povorke nezaboravnih maškara u stubištu i na vratima. Njih nazovem telefonom, izružim ih na pasja kola,izvrijeđam ih do suza i bola te ljutito lupim slušalicu o pod.
Na posljetku se maskiram da me ni rođena mama ne bi pustila u kuću i krenem u obilazak voljene mi rodbine, Kad otvore vrata i brže bolje navale na njih da ih zatvore, ja gurnem nogu preko praga i onda je ne mićem, dok ne počnu prijetiti policijom i glomaznim predmetima psujući mi mater nekulturnu i bezobraznu i šta sve ne. Dobro sam se zabavio i spašavajući goli život skidam masku. Svi se smiju spremaju batine i ostale poljodjelne alatke i zovu me da popijemo nekada, nešto.
Post je objavljen 23.02.2007. u 22:28 sati.