Pokrila sam se danas plastom nostalgije. Treba mi ponekad taj bijeg od stvarnosti, pogotovo sto se konstantno osjecam kao biljka kojoj su otrgnuti korjeni, pa se polako susi. Nije da patim za necim konkretnim. Vise su to neki mirisi, bljesci pojedinih dijelova mog djetinjstva, osjecaj sigurnosti, zasticenosti - "staklenog zvona". Prije nego sto je " odraslost" pocela sa samaranjima.
Kao da sam uronila u toplu gvatu necesljane vune. Uzivam u muzici iz " onih" dana, kada me neka pjesma podsjeti na neki dogadjaj ili period mog zivota. ABBA - na moju mamu koja je ko luda na njih plesala, ili Mikisa Theodorakisa na kojeg je plakala. Tata je bio lud za muzikom "Rat Packa", Peruanaca, Meksikanaca i Cileanaca...mama se smijala Talicnom Tomu, tata je gutao Texa Willera. Nepovezane misli.
Ponekad prolazeci po ovom gradu, nosnice mi zapahne neki "zagrebacki" miris. To nije po "defaultu" bas zagrebacki, ali mene podsjeca. Miris vlaznih, pljesnivih dvorista kao u Tkalci ili na Gornjem Gradu, miris pecene ribe - kao pokraj "Mimice"u Jurisicevoj, miris magle, miris vlaznog, toplog asfalta poslije kise...Obavijem se mirisima kao Marylinka sa Chanelom 5. Samo u njima spavam. Ponekad.
Cudno, sjecam se kako je mirisala kuhinja moje bake, kada je popodnevno ljetno sunce uprlo u one zelene platnene zaluzine. Po spaljenom platnu pomijesanom sa slatkastim mirisom staklenki sa zasecerenim visnjama. Sa tavana sa sirio miris susene kamilice koju smo brali na putu prema Bundeku. I natrag. Starog Crvenog mosta, koji je jos u ono vrijeme bio opasan, Deda je stalno govorio da pazim na rupe od korozije i hrdje. Sjecam se svog prvog pogleda na utopljenika koji je pao sa luftmadraca u vodu na Bundeku, obavila mu se trava oko nogu, i covjek se utopio u metar vode. Moj Deda, dobrovoljni spasitelj, pumpao mu je prsa i to je bio tako nadrealno, jer je oko njih bila gomila ljudi, ja sam se probila kroz noge tih "rampenturista" i nasla se oci u oci sa...sa Smrcu.
Mirisi...mirisi mamine "Avon" kreme za lice, "Charlie" parfema..Mirisi starih knjiga, zbog kojih sam, kad sam bila mala ko mrvica, mojoj Baki izjavila da kod njih u stanu mirise "na starost ". Naftalinske kuglice u dzepovima "krombi" kaputa mog oca. Mirisa susenog cvijeta lipe sa tavana moje druge Bake.
Mirisi su nesto sto uvijek nosim sa sobom. Zajedno sa Plastom Nostalgije. Pomaze mi da se sjetim, osjetim...da se sjetim da sam nekad imala korijene, sigurne, cvrste, postojane. Da osjetim..ponovno...Da ih dodirnem...
Post je objavljen 23.02.2007. u 21:25 sati.