...budući da nema vremena da napišem priču...evo stavit ću par pjesmica koje sam napisala...većinom sam ih pisala kada i nisam bila previše sretna...
Došla je još jedna jesen.
Maglovita je ona.
Kao i ona prošla.
No prošle jeseni me nije
bilo briga.
Tada si me ti grlio
kako mi ne bi bilo hladno.
Nisi me volio, nisam ni ja tebe.
Sada te volim, a
ti mene ne...
Oprostila bih ti.
Vratila bih ti se.
Ponovila bih sve.
Jer voljela sam te.
I to nisam prestala.
Nije u redu.
S drugom si sad.
Ja u mislima pored tebe sam.
Ona te ljubi.
Ja vidim samo nas.
Ona te voli.
Ali od mene više ne...
Došla si i otišla.
Tako kratko si bila.
Nisi se ni oprostila.
Nisi pitala kako je meni.
Nestala si, nema te.
Meni je tuga ostala.
Prije si me ti tješila.
Tko će sada?!
Prije su me drugi povrijedili.
Sada si ti.
Znam nisi htjela
ali si me uništila.
Bila si mi prijateljica.
Bila si mi kao sekica.
Voljela sam te jako.
Nitko te kao ja
poznavao nije.
Zašto sam te izgubila?!
Želim te mrziti.
No ne mogu.
Prijateljice, zašto?!
A ja sam te toliko voljela.
Kada sve prođe.
Želim te vidjeti.
Kada ne stane.
Sve što nas je
razdvojilo.
Možda tada budemo
ono što sada ne
možemo.
Ne znam što si od mene htio.
Da li si me stvarno želio.
Prema meni ništa nisi osjećao.
Ali si opet meni prišao.
Nisi mislio da ću ti nešto značiti.
Nisi znao što želim,
a ne znaš to ni sada.
Ne znaš volim li te
ili te ipak mrzim.
Nikad ti neću reči volim te
previše se bojim.
Previše bih patila kad ne
bih čula i ja volim te.
Ti ne znaš moje osjećaje.
Ja ne znam tvoje.
Preponosna sam da ti kažem da.
Voliš li me, ne znam.
Kada bih znala...
Možda bih ti rekla
da i ja volim te.
Suđeni si nismo.
Zašto se trudimo.
Ti ne znaš kako
sa mnom.
Ja ne znam kako
s tobom.
Vrijedi li?
Ne znam.
Znam samo da
bih mjenjala
cijeli život za
trenutke provedene
s tobom.
Noć uzima dan.
Sve polako tone u san.
Svijetla se gase.
Ostajem sama.
Pored mene nema nikoga.
Ti si na drugom kraju svijeta.
Ja te čekam, tebe nema.
Snovi su moji prijatelji.
Stvarnost neprijatelj.
Živim u mašti.
Imam svoj svijet.
Ti si u njemu.
Svake večeri si pored mene.
To je samo iluzija.
Nerealnost.
Male fantazije.
Samo želje koje
se neće ostvariti.
Potrošila sam prošlost
na tebe.
Sadašnjost trošim
na tebe.
Budućnost ću trošiti
na tebe.
Preskupa je cijena
koju plaćam za tebe.
Sto puta povrijeđena.
Sto puta uništena.
Sto puta ostavljena.
Sto puta prevarena.
Nula puta voljena.
Jednom voljela.
Milijun puta tvoje ime zvala.
Milijun puta na tebe mislila.
Milijun puta ti oprostila.
Milijun je komadića ostalo
od jednog srca mog...
Pada kiša.
Sjedim u kutu sobe.
Mislim na tebe.
Poželim da sam vani.
Tada bih sama sebe
mogla prevariti.
Uvjerila bih sebe.
Ove kapljice na licu.
To su kapi kiše.
Ja sam jaka.
Velike cure ne plaču.
Uvjerila bih sebe.
Voljet ću drugoga.
Naći ću boljega.
Nastavit ću živjeti.
Prokleta magla se ponovno spustila.
Tebe nema da mi pokažeš put.
Mjesec je kukavica.
Magla je bila dovoljna da nestane.
Ostavljena sam u magli, sama.
Mjesec nije mislio kako je meni.
A nisi ni ti.
Sada lutam gradom.
Ostavljena i izgubljena.
U nadi da će me netko naći.
Pokazati mi put.
Jedne subote sam te upoznala.
Jedne subote sam se u tebe zaljubila.
Jedne subote sam te vidjela s njom.
Jedne subote si me molio da ti se vratim.
Jedne subote sam ti rekla zbogom.
I nikad se nisam vratila.
Post je objavljen 23.02.2007. u 20:36 sati.