Marketing
Fino i suhomesnato...odlazi sve u pizdu materinu, ništa više nije kao što je bilo, ni žvake za 50 lipa više nema
šunka, kobasica, kulen, čvarci, švargl, pećenica, slanina....u pozi 69
Sjedim ispred ekrana sa masnim osmijehom razvučenim preko face i osjećajem zadovoljstva…ne držim kurac u rukama, nisam na drogama, od sinoć sam se otrijeznio i nisam izvršio postalkoholnu defekaciju i da još jednom naglasim ne šećem biskupa, ne šamaram majmuna, i ne igram se „medo ima glavu-medo nema glavu“. Upravo sam imao testnu konzumaciju svojih suhomesnatih proizvoda, kobasice su već odavno zadovoljile standarde staroga mesoždera, a sada su na red došle slanine, pečenice i komadi mišića istrgnutih iz lešina mrtvih krmaka…i prezadovoljan sam. Kako je krenulo i Kulen (ne suhomesnati proizvod,već moj ljubimac i naj jebač među krmcima s ove strane Mississippija, budući suhomesnati proizvod) bi mogao najebati i završiti…pa kao kulen.
Mnogo je lijepo to konzumiranje mesine, ali jebiga sad je sve što možeš pojest ili brže od tebe ili šugavo…krave, pa krave su popizdile već odavno, hranili ih mljevenim kostima njihovih kolegica i sad ništa neobično nije vidjeti kravu kako sjedi na drvetu i karta remi sa kartama za tarot sa svojim imaginarnim prijateljem ljubičastim ovnom dok ispijaju hektolitre pina colade, što je naravno ludost jer svi znaju da ljubičasti ovnovi ne znaju kartati remi pa ni sa kartama za tarot a krave su alergične na kokos, što samo ilustrira ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo. Svinje su dobile kugu, i to ne ovu pičkin dim, bubonsku, raspadaju mi se pluć i imam čireve po cijelom tijelu kugu, već ovu ozbiljnu svinjsku, klasičnu, vulgaris domesticus kugu. Naravno kad mi ne cijepimo više protiv toga kao ni Europa, ali Europa nema ni kulena ni čvaraka, i sad u svakom seli ima po jedan krmak koji obilazi svinjce obučen u crnu mantiju sa maskom vrane ispunjene aromatičnim travama, u jednoj ruci mu kadilo i sveta vodica, a u drugoj užarena šipka ( a ne to je bilo za sifilis, odvratno, ali nema veze lijepo zvuči) i tako putuje po vukojebinama, guzi krmače u zamjenu za lijek protiv kuge. A i ptice, ove domaće koke đubretare kao i one fine uzgojene koje žive kao u zatvoru sa maksimalnim osiguranjem , ove što ih hrane vlastitim suhim govnima pomiješanim sa smjesom, zajedno sa patkama, guskama, purama (to su one glupe ptice što im visi njaki kurac preko kljuna)…sve gripu podobijalo, jadni seljaci pod ruku sa svjetskim korporacijama masovna sredstva troše na aspirine i vitamin c, gripovit i čudotvorni čaj od madagaskarskih povijuša ne bi li spustili kokoškama temperaturu.
unatoč tome što vi mislite, ne ovo nije proces pravljenja uskršnjih jaja, ovo je zako vrač sa islanda koji drevenom tehnikom iz koke đubretare istjeruje zlo ptičje gripe utjerujući joj dobro
Šta nam ostaje za žderu na kraju, metiljave ovce i šugave koze (nemam ništa protiv janjetine i jaretine al´ dopizdi nakon nekog vremena), divljač je prebrza, ko će kupovat puške da ih umlati…jedino autom. Paštete i salame znamo od čega se prave, zajedno sa hrenovkama, jeste fino ali je govno, dobro sve je to feces u nastajanju.
Ali zato u Sarajevu po novome prave čevape od selđuka i pasa lutalica iz šinteraja…ne nemojte mi se sada zgražati, pa općim mu sa majkom ne može dvije milijarde kineza griješiti, a i šta mislite da se „hot dog“ zove vrući pas iz zajebancije? Doduše nikada mi nije bilo jasno zašto u hot dogu baš uvijek dobijem isti dio psa. Dakle po čakiju i odite pomilovati susjedovog šnaucera.
lice koje ne može ni majka voljeti,gadan doduše ali kažu ukusan na žaru sa bambusovim klicama i sezonskim povrćem
Tu je naravno i riba, ova riječnog varijeteta, ako ju ne znaš napraviti ne toliko zanimljiva (uz par iznimaka) za jesti koliko za loviti, nema toliko trčanja, koliko sjedenja na gajbi toplog piva, i ona morska uz iznimku jeftine plave i tu i tamo rijetko bijele ribe, skuplja od pravog mesa.(čak u sezoni naplaćuju fureštima i srdele po 25-30 kuna za kilu), i samim time uglavnom manje prisutna u našim želucima. Tu su naravno i neizbježne gadosti mora u kojima toliko uživam, račići, hobotnice, lignje, kojekakvove školjke, pizdice i druga gmizajuće i puzajuća stvorenja stvorena od strane svemogućega za moj gurmanski užitak. Ako se pita neke indijce imamo i sveprisutni izvor proteina u obliku slatkog mesa glodavaca koje svi toliko volimo, štakora, drugi puta kad idete u pet shop obavezno ponesite i kuharicu, jer osim štakora, tu su i hrčci, činčile, zamorci, gušteri, paukovi, zmije i mnogi drugi pomodni kućni ljubimci koji će sasvim fino poslužiti u nadolazećim vremenima gladi i mesne oskudice. Nikako nemojte zaboraviti zečeve i one slatke male mini kuniće (nikada neću shvatiti kako netko može dati stotinjak kuna za 20 dekagrama zečetine koja m piša po stanu), istina je da izgleda kao mačka kad se odere ali zecovi su mnogo fini, a ako se i zajebete sa mačkom…jebiga ne kaže se talijanski zec za đaba…
Pozdravi i puni želuci od Gospodara Majmuna
Post je objavljen 23.02.2007. u 14:36 sati.