Marketing
Aaaaaaaaaaa....
Ljudi, u komi sam!!! Nije ovo vrijeme stvarno normalno. Sad je vrijeme svakojakih zaraza poput gripe i tako to, a ja se naravno moram razboliti. proteklih tjedan dana nisam uopće imala volje za kompom, niti za netom (što je stvarno jako čudno) i evo sad kad sam malo bolje odlučih da nekaj malo i napišem. Kao što sam rekla, protekli tjedan mi je stvarno bio koma; na natjcanju je moj tim bio predzadnji (rezultat na kojem mi mnogi zavide 
), razbolila sam se taman dan prije nego sam trebala ić a natjecanje iz knjigovodstva,... Ne znam kako je sve to moglo biti još i gore.
Ali eto živa sam, nažalost još ne mogu reći i da sam zdrava, pa me malo spašava pisanje posta. Nadam se da su svi blogeri bolje nego ja, jer je ova gripa koja hara stvarno ubitačno dosadna i naporna- vjerujte mi na riječ.
Evo, to je uglavnom to od mene. Neću puno histerizirati iako sam sad sklona tome jer sam po prirodi jako divlja (pst, nemojte nikome reći), ali kako pokušavam probaviti sve ove loše događaje koji su me zadesili, pokušavam biti dobre volje. moji su prave dušice, mazili su me i pazili, a ja sam malo šizila. Nema veze. I da vam na neki način pokažem kakvo je trenutno moje raspoloženje, evo vam pjesmica (nemojte se čuditi, pisana je u muškom rodu -tad mi se to činilo boljom idejom, a i bolje paše ovoj pjesmi). Pa uživajte... Pusa svima.
ODLAZIŠ...
Uspomene mi naviru
Bol mi se širi tijelom
Sjećam te se
Bila si vedra
Igrala se kao malo dijete
Bila puna života
A sad ti se lice ovilo snijegom
A sad ti se lice ovilo tugom
Gdje je nestala ta bezbrižnost?
Gdje je nestala tvoja osobnost?
Znam da te sve boli
Boli i mene kad te gledam
Jedini mir nalaziš kad spavaš
Imaš lice anđela
Gledaš me svojim zelenim očima
Tim prekrasnim smaragdima
Moliš me nježno zadnju uslugu
A ja te slušam
Ne, ne mogu učiniti to što tražiš
Ipak sam ljudsko biće
Muka ti je, dosta ti je svega
Bolesna si, znam i razumijem
Ne, ne tjeraj me da to učinim
Ne želim postati ubojica
Vrijeme tako sporo prolazi
A tebi oči pune suza
Moliš me, ali ne mogu
Neću! Zaista sam slab
Ruke nam se spajaju
Oboje plačemo shrvani od boli
Jedan potez ruke i
Gledam kako se život gasi
Smrt te ovija svojim velom
I ti odlaziš...
Post je objavljen 21.02.2007. u 13:49 sati.