U današnjem tiskanom izdanju Jutarnjeg lista možete naći i vijest kako se u rujnu ove godine očekuje početak gradnje mosta za Pelješac. Ta vijest nagnala me da malo prosurfam netom i pronađem HRT-ovu vijest od 10.studenog 2005. godine kada je Sanader svečano otvorio početak radova na… pazite sad… „Projektu Pelješac“. Tada mi ta formulacija „projekt Pelješac“ nije bila neobična i jednostavno sam ju prečuo, kao pretpostavljam i 99% drugih koji su čuli tu vijest. U sjećanju nam je jedino ostalo da su radovi otvoreni. No sada, kada je izvjesno da će most navodno početi s izgradnjom najranije u rujnu 2007, uoči samih izbora (zanimljivog li tajminga), ta formulacija poprima sasvim novo značenje.
Tehnički gledano, otvaranje projekta može biti bilo što, pa čak i projekt hrvatskog svemirskog programa. Možemo se okupiti recimo u Vukovaru i tamo početi s projektom otvaranja najmodernijeg kozmodroma u tom dijelu Evrope. Kada ga izgradimo 2234. stvarno će i bit najmoderniji. Jedino što Sanader neće poživjeti do te godine, ali to sad nije bitno.
I kad već spominjem Sanadera, da ne ispadne da se njegovo ime spominje uzalud, spomenimo da je Sanader nakon prosvjetljenja što ga je doživio saznanjem da i pokretnine čine imovinu, nadopunio imovinsku karticu u kojoj navodi da njegova pokretnina vrijedi milijun i pol kuna.
Milijun i pol kuna… kad ovako razmišljam o toj svoti, razmišljam o tome koliko je to Sanader slika golišavih ljepotica dostavio tjedniku Start… koliko je to mukotrpnog rada bilo uloženo u stvaranje te vrijednosti… koliko je to Austrijskih firmi završilo u bankrotu … koliko štednje i odricanja, koja je sezalo toliko daleko da se Sanader u Hrvatsku vratio nekakvim polovnim Mercedesom, a u prtljažniku samo „miljon“ kuna i nekoliko satova.
Post je objavljen 20.02.2007. u 09:31 sati.