Dobio Mali udav zadaću iz hrvatskog. Ništa novog. Svaki dan ju dobije. Ali ovaj put je tema Neobična ljubav. Opisati neki neobičan par tipa zaljubila se vješalica u haljinu ili zaljubio se tanjurić u šalicu. Odluka je pala. Ljubav lijeve noge i papuče. Valjda, onda isto lijeve.
Raspisao se Mali udav.
Lijeva noga broj 32 zaljubila se u papuču broj 41 čim ju je ugledala na polici dućana. Brzim korakom krenula je prema papuči dok joj je srce ludo kucalo. Istog trena poželjela je obuti tu papuču ali je papuča počela bježati.
Lijeva je noga shvatila da je premalena i da će morati pričekati koju godinu na svoju ljubav. Svakoga dana odlazila je u taj dućan u nadi da je dosegla veličinu potrebnu za ljubav.
Pa stane. Jer kakav će biti kraj. On bi sretan. Ne, neće sretan. Svi su sretni. On će neki gadan. Molim Boga da promijeni mišljenje. Djeca njegove dobi stalno mijenjanju mišljenje. Zašto ovaj moj ne mijenja, nego kad nešto zatupi to je tak i amen. Još će učiteljica pomisliti kako je to dijete nesretno jer takve horor priče piše čak i kad je tema ljubav. Ali udav se ne da. Uživa u izmišljavaju krvavih ljubavnih scena. Priča na glas. Kolutam očima. Pokušavam ublažiti svaku verziju.
I. verzija sa hepi endom:
Nakon nekoliko godina dosegla je taj broj. Danas je noga stara i bolesna, a papuča sa velikom rupom i ofucana. Ponekad je ne može pronaći, ponekad se papuča skriva ispod kreveta, ponekad ju pas navlači ali su još uvijek nerazdvojne.
II.verzija sa ne tako hepi endom:
Nakon točno šezdeset mjeseci, koliko je noga mislila da joj treba da postane aman-taman za papuču, ode do poznate police i dohvati papuču. Nježno, najnježnije. Spusti je na pod, pored sebe i dršćući je pokuša obuti. Na njenu veliku žalost, tugu, nesreću, nevolju ili ko zna, možda sreću, noga je previše narasla. Za cijeli jedan broj. Postala je pretijesna za zaljubljenu lijevu nogu i ova je od bijesa i nemoći dohvatila prvu broj 42 i s njom žurnim korakom izjurila iz dućana.
III.verzija bez hepi enda uopće:
Onoga dana kada je proračunala da bi mogla postati taman toliko velika da uleti u papuču, odjurila je brzim lijevim korakom do dobro poznatog dućana i još bolje poznate police, ali papuče više nije bilo. Netko je prije lijeve noge dosegao veličinu i zauvijek je odveo u bijeloj kutiji u svoj dvorac. Lijeva je noga zauvijek ostala bosa.
IV verzija sa dosta krvi:
Ne znam. Ne pamtim te krvave scene kad lijeva noga odlazi po papuču, a putem ju zakvači kamion šestoton i ona bude slomljena i zdrobljena te izgubi svoju životnu funkciju. Ali točno znam facu Malog udava dok prepričava ovu scenu. Prestrašno.
Bilo je još prijedloga. Od smrdljivih papuča do odsječenih nogu. Ovo je samo dio onoga što bi odabrao Đelo. Kad bi mogao birati.
Post je objavljen 19.02.2007. u 15:19 sati.