Napajala je rijeka, dolinu suza i plača,
skrivala je krv izmeđ' svojih drača.
Plakale su uspomene, dok nestale nisu,
A ljudi su zaboravili, da bili su.
Ostale su samo suze u šašu,
Jecaji tihi, rijeke u plaču.
Nimfe su svirale svoje lire,
Opjevale su tugu i završile s time.
Bacale su cvijeća, plakale suze,
zbog života nekog, rijeka što uze.
Nimfe više nisu svirale nježnu liru,
ostala je samo želja, da odu u miru....
Ne znam zašto me toliko pogodilo, jednostavno sam shvatila neke stvari....
Ljudi odlaze u onom trenutku kad su najsretniji da nebi nikad žalili
za tom srećom, jer više nikad neće biti toliko sretni.....
Post je objavljen 19.02.2007. u 10:42 sati.