Od kad znam za sebe uvijek sam se divila radovima M.C. Escher-a, njegovim crtežima koji su perceptivno odolijevali gravitaciji i zdravom razumu. Voljela sam te optičke iluzije, jer na kraju krajeva, osim na papiru, nisu moguće - a ja se uvijek zakačim za bilo kakav bijeg iz realnosti. Zato mi uopće nije bilo neobično kad san na profesionalnoj orjentaciji prije kojih 5 godina doslovce ostavila ljude s razjapljenim ustima, svojim rezultatima iz percepcije. Teta mi je rekla da se slobodno mogu prijavit za vojnog pilota - što mi je nakon "Top gun-a" uvijek zvučalo vrlo primamljivo (eh naravno kad bi bar Hrvatsko zrakoplovstvo imalo više od jednog ipo aviončića na raspolaganju).
Neckerova kocka, Penroseov trokut, (ne)paralelne linije... ma sve iluzije na koje sam naišla uspijela sam sama "skužit", no jedna je dotukla i porazila moju sposobnost percepcije u toj količini da sam ovaj put ja bila ta s razjapljenim ustima :)
Barba Edward Adelson je 1995. svijetu predstavio novu optičku iluziju - Adelson’s checker shadow illusion olitiga Iluzija sjene na šahovskoj ploči, a temelji se na definiranju nijanse sive boje polja na šahovskoj ploči.