Gledam te s prozora sadašnjosti..
Ideš u jednu ulicu.. i netko te traži novu priliku
ti staješ..okrećeš se, vidiš neku sliku..
vidiš cvijet i sunce što na nebu caruje
u daljini miris mora, ptica pjesmu daruje...
Njišeš se u ritmu povjetarca, opraštaš..
puštaš ljude sebi, ne razmišljaš...
U svom si svijetu..
Dođeš u jednu ulicu.. i netko te traži novu priliku
ti staješ.. okrećeš se, vidiš neku sliku..
vidiš opušak na putu i oblak sto grad skriva
zvuk policijske sirene, u daljini miris piva...
Stojiš u svijetu relanosti, ne opraštaš...
bježiš.. ne razmišljaš..
U pravom si svijetu..
Bježiš u ulicu sna
bježiš daleko od dna
bježiš da oprostiš
bježiš da zavoliš
da uhvatiš ptice u letu..
bježiš.. prema svome svijetu...
Sklanjam se sa prozora sadašnjosti
ne mogu više.. žao mi je, oprosti...
Les Yeux
Post od pupčane me nadahnuo da napišem ovo, a compli zna za kog bi se jos moglo upotrijebiti.. nekoga ko je u svom svijetu jer mu je tamo bolje.. puno.. puno bolje...
Post je objavljen 18.02.2007. u 11:34 sati.