bila sam u afektu
pa sam mislila svašta ružno
da je najlakše odustati i otići
s pregršt suvislih i objektivnih opravdanja
dođem, odem, baš me briga
jednostavno
pobrišem arhivu napišem par redaka
razumijeti će oni
ili
nije ih ni briga
uostalom, to su moje stvari
moji problemi
moji strahovi
svašta ružno sam htjela napisati
preliti neke moje misli
koje ne razumiju
zašto treba praviti takve oštre rezove
ne piše ti se više?
pa nemoj pisati, odmori
smeta ti netko?
reci mu to otvoreno
čemu svečane objave
ja više ne bi
ja više neću
možda neću
a možda hoću
jednog dana
ružne misli, negativne
a onda sam se sjetila da volim ljude
i da su takve misli suvišne
dragi moji
koji ste otišli
koji razmišljate o odlasku
ostavili ste traga u mom životu
i na tome vam hvala
a ja neću misliti više
ni ružno ni negativno
ni dobro
neću misliti ništa
jer to je najlakše
skoro isto kao i odlazak
evo mjuz uz temu
Post je objavljen 17.02.2007. u 14:20 sati.