Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mayre

Marketing

Totalno sam utonula u svijet knjiga. Bolje rečeno u svijet pojedine knjige kako je čitam.
Kako sam iscrpila obiteljsku biblioteku, i u biti preskočila dobar dio klasičnih djela ( sad mi ipak odgovaraju moderni, pitki tekstovi, a klasiku ostavljam za neko drugo vrijeme, uostalom, knjiga nikud neće pobjeći), posjet knjižnici mi predstavlja neuobičajeno zadovoljstvo. Ta moja zaboravljena strast za knjigama sada je konačno došla na svoje, da budem potpuno iskrena pročitala sam par knjiga zadnjih godina što je gotovo ništa u odnosu na to koliko toga postoji. Sada imam vremena pa korisno trošim vrijeme čitajući knjigu, lijepo je uroniti u razne svjetove, saznati i naučiti štošta ( khm khm, jedan maaaali dio mi stvarno i ostane u glavi nakon nekog vremena ali time i sama spadam u prosječnog čitatelja, što je samo po sebi skroz normalno.)
Pa si mislim koliko je autora knjiga, koje su danas aktualne, knjige ljudi čija lica viđamo bilo na televiziji, u časopisima i sl, a i onih anonimnih naravno, u svoja djela utkalo autobiografskih elemenata i time svoju privatnost ogolili svima. Ne mislim da je to dobro ili loše, to je jednostavno tako, i padne mi na pamet da se dobar dio blogera koji naravno piše o sebi ponaša na isti način. Piše o sebi i ogoljuje svoju intimu ( a od egzibicionista koji bi rekli sve od sebi do savršeno diskretnih ljudi koji blago naznačuju tračke svojeg života). Razmišljajući o tome jasna mi je ta potreba ljudi za pisanjem, iščitavanjem tuđih života ali i izlaganje sebe nepoznatom oku javnosti i očekivanje krititke, komentara, potvrde.....
I iz jednog malog svijeta sobe i kompjutera odjednom čovjek ima uvid u cijeli svijet različitih ljudi različito obojanih života. Uaoooo
Junakinja knjige koju čitam kaže da piše jer tako razumijeva stvari, pa preobrne rečenice pa ih opet sklopi i sve je jasnije. Ona jednostavno tako funkcionira.
Ja sam jednostavno htjela oubličiti ove misli da mi ne pobjegnu kao mnoge proteklog tjedna, pa čak mislim da bih stvarno trebala zapisivati leteće ideje jer mi nešto brzo odlepršaju, vjerujem da zato ljudi koji se bave kretivnim poslovima i radinostima i vode gomile zabilježaka. Prije par godina probala sam voditi neku vrst dnevnika i podsjetnika ali to nije išlo, mislim da, ipak je za to potrebna određena disciplina i volja. Eto, ja sam zaključila da i bez toga dobro funkcioniram, do sada, kada sam primjetila da ideje lete..i prolete.....
I zaključila sam da su ljudi ipak otvoreni ali manje u izravnom kontaktu i puuuno puno više putem bloga, da je čak lakše komunicirati sa nepoznatima jer je lakše i filtrirati informacije koje smo spremni dati i da je blog super stvar.
I skužila sam još jednu stvar, rado dijelim svoje misli ali svoju intimu volim ljubomorno čuvati. Bez obzira da li me itko osobno poznaje. Tko zna, možda se i to promjeni, jer svaka knjiga ima svoj kraj, ali blogovi su djela u nastavcima.


Ovaj post sam napisala prije par dana, veza mi je groooozna i čistila sam komp od svakojakih priljepaka pa će sad raditi kak spada, nadam se, nazalost dok ne riješim neku normalnu vezu na net neću moći (kao ni dosada) blogat kak spada ali oh well....:-)

Post je objavljen 17.02.2007. u 03:27 sati.