Blog Novogodišnje ludilo već možda i drugi tjedan je trebao objavljivati glazbeni "meme", ali nitko od cura da probije led.
Eto, bila to ja:
Kako se koristim divnim mogućnostima za pribavljanje saznanja i upotpunjivanje kućne mi diskoteke, u razveseljavanju sebe glazbom Sergia Mendesa, otkrila sam jednu od njegovih u izvedbi simpatičnog Johna Legenda. Pjesmuljak koji mi se svidio je Please, Baby Don't. Zapravo, to je bio prvi kontakt s J. Legendom. Odmah pohitah na netu vidjeti tko je taj.
I tako naletjeh na, možda već i nekoliko mjeseci najdražu pjesmu:
O R D I N A R Y P E O P L E
Dogodio se "klik" i već duži osobni "link" sa tom pjesmom. Dnevno se odvrti barem jednom nošena brojnim decibelima po širem susjedstvu...
I ostalo njegovo mi se baš svidjelo. Onako, lako... Toliko o Johnu Legendu.
Jedna od mojih prvih ozbiljnih glazbenih ljubavi bio je Nat King Cole
Sve redom.
Odrastanje provedoh uz Ekatarinu Veliku
I danas mislim kako boljeg urlatora s razlogom nije bilo od Milana Mladenovića.
Prošlo vrijeme vinila i kaseta, ja se seljakala, u seljakanjima ostala bez mnogih važnijih životnih stvari, pa nije za čuditi se što tako ostadoh i čitave EKV kolekcije...
Ljubiteljica sam filmske glazbe. Na prvom mjestu već 20 godina, barem na mojoj listi, zasjeo je soundtrack iz Poslijednjeg kineskog cara
Glazbu su radili David Byrne i Ryuichi Sakamoto
Nezaobilazan zadnjih par godina svakako je i Jamie Cullum
Otkrio mi ga dragi prijatelj iz djetinjstva, bubnjar sjajnog bečkog banda Yep!
U mojoj diskoteci ima još puno toga... Sve što posjedujem, sve je duši i uhu milo... Dakle, sat je kasni, a sutra me čeka puuuuuuuno toga za odraditi, pa idem... nedovršenog posla...
Post je objavljen 17.02.2007. u 01:59 sati.