... iliti Muke po mucanju nemuštome
Čudnovata li svata za rep uhvatismo ter ga grješna i bijedna nemilice čas ulijevo potežemo, čas udesno natežemo, kao reptila nemila i gmaza nedraga, kao dušmanina kleta i spodobu mrsku nadasve.
Dakako, o jeziku roda hrvatskoga zborim, o temi toj toli srcu prirasloj akademicima našim vrlim i sabornicama počesto polupismenim. Svi oni o tome nešto reći imaju, štoviše kazati htjeli bi, pa i mišljenje svoje nametnuti, pače ozakoniti ga i kao takovoga svekolikom puku hrvatskome podastrijeti kao čin svršen.
I tko usudio bi se «neću» reći? U uze s njime! Na galge pače! Jer, kad oni nešto ho će, nema da pučanstvo ne će!
Rode hrvatski, zar mucanje čeka li te nakon povijesti od stoljeća sedmog? NEĆU reci nasilnicima nad jezikom ti tisućljetnim! Nad jezikom koji nije kao dijete kržljavo u kolijevci ostao. Nad jezikom koji je živio, rastao, razvijao se. Koji je sada to što jest i koji nikada vratiti se na početak ne može. Premda to neki to htjeli bi. Pače, oni to ho će. Ali dobiti neće.
Post je objavljen 16.02.2007. u 10:45 sati.