Jednom su prigodom Tanzan i Ekido zajedno pješačeći po nekoj blatnjavoj cesti. A kiša je neprestance ljevala kao iz kabla.
Iza jednog zavoja susretoše prekrasnu djevojku u svjetlom kimonu stegnutom isto tako svilenim skupocijenim pojasom, koja nije mogla prijeći preko ceste.
- Dodji, djevojko - odmah se spremio Tanzan, pa je uzme u naručje i prenese preko kaljuže.
Ekido ne izusti ni riječi sve dok te večeri nisu stigli do jednog hrama gdje su trebali prenoćiti. Tad se više ne uzmogne suzdržavati.
- Mi redovnici ne prilazimo ženama - reče Tanzanu - a najmanje od svega ako su mlade i ljupke. To je opasno. Zašto si to učinio?
- Ja sam onu djevojku ondje ostavio - odgovori Tanzan.
- Ti je još uvijek nosiš sa sobom?
Post je objavljen 16.02.2007. u 03:00 sati.