Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/chandale

Marketing

...Na poljima od snova, ne pušta se korijenje…

A šta je? Navukli ste se pa hoćete još, a i sami znate koliko je moja inspiracija osjetljiva i kratkotrajna stvar, nešto ko pomrčina Sunca/Mjeseca ili čega već, kad dođe dobro došla, traje fala bogu jako malo, a do sljedeće se čeka ohoho vremena…
E pa neka je…

A sve sam se nadala da će me ona issuse bože-štafeta uspjeti zaobići u širokom luku, još jedan od razloga zašto nisam pokazivala znakove života dok je ona bila aktualna, ali da…kako je mene sreća počela zaobilaziti u jednako tako širokom luku naravno da sam ju dobila…hvala lijo *koluta okama*
Sad je onda trebalo razmišljati o tih 5 nikako zanimljivih ali nadasve mučnih 5 stvari koje ova đajant blogosfera o meni još uvijek ne zna…
E pa ima toga bome dosta, ali od svega je bilo jako teško naći onih 5 kojih sam bila spremna podijeliti sa širokim, he, oda, jako širokim pukom…

What goes up, must come down…

Image Hosted by ImageShack.us

1. Chanda vaša nikad, apsolutno nikad u životu nije bila na onom nekom pravom spoju, znate ono, kino, romantika i tako to…možda je upravo to razlog što…(vidi pod točkom 2.)

2. gutam one treši američke ljubiće, komedije u kojima pod obavezno mora postojati neka nadasve uspješna i nezaobilazno lijepa, menhetnska cura, i ništa manje srećom nafilani i zgodan! Ali baš ono zgodan dečko…ou jea… da znam… (posljednje pogledani, the girl next door, just my luck, nothing hill, save the last dance i još svašta nešto, pomogo joj dragi Bogec, njoj, meni…)

3. tek treća ha? A osjećam se tako exposed, kako će tek biti kad do pete doguram…dakle moja d bigist sikrit, dudala sam prst i kosu motala u isto vrijeme, pa sve do negdje? Možda 2.-3. razreda, oooo da dobro ste pročitali, onda kad su moje vršnjakinje (a i ja među njima) već potajno snimale potencijalne partnere, pičiće i ostalo meso, ja sam još tada noći provodila vježbajući cuclanja različite vrste (bez perverznih insinuacija molim) dugo mi je, upravo zato, na prstiću mom najdražem obitavala omanja gruda…

4. puna sam fobija, svakakvih nekakvih, ponekad i smiješnih čak, jedno smo vrijeme zabrijavali da se na gradskom groblju skuplja nekakva sekta, i bome je to bilo naveliko razglašeno, mislim možda i postoji ali najveći smijeh u svemu tome je što sam u to vrijeme groblje zaobilazila u toliko širokom luku ko što mene sreća ovih dana zaobilazi…i duhova se isto bojim…
bojim se bome i pokretnih stepenica, uvijek vrtim scenarij u kojem će baš meni nogavica zapeti i cijelu me usisati unutra… najjači od svih strahova je definitivno onaj od visine...nou koment...

5. al se zato visine definitivno NE boji moj mobitel, koji je zveknuo s drugog kata naše škole, pa sve do prizemlja i tamo skoro pogodio nesretnu prolaznicu koja će ostati neimenovana, bolje je tako…dakle mobitel zveknuo ali ostao neokrznut, kao da mu se jadniku ništa ni nije dogodilo, i radio on normalno sve dok nije umro prirodnom smrću zbog svojih poodmaklih godina…

to bi bilo to ha? e pa dobro, samo prije svega obznanjujem da me se klonite svi vi koji me namjeravate čudno gledati zbog bilo kojeg upravo pročitanog dijela…

Image Hosted by ImageShack.us
eh da mi je vako dupence

dakle svi mi dobro znamo kako sam oduvijek bila not girlfriend material, jako not… zapravo sam toliko not girlfriend material da u prošlost svoju, olitiga u 17 punih godina života mogu strpati jednu ili eventualno dvije manje vezice (ne računajući one tipa, oćeš furat samnom? Oću… mi vam znate furamo ali nismo se nikad ni dotaknuli) koje su, pogađate? Trajale koliko i ona pomrčina Sunca s početka priče…
mjesec dana u komadu maksimalno (eee da mi je tu pomrčinu vidjet…)
zašto je tako ne znam, zašto bi i bilo drugačije?
A dobro priznajem, fali i meni s vremena na vrijeme ono nešto…
Vjerojatno do sad još uvijek nije naišao mister prfekt bar na neko vrijeme ali ne brinem se ja, mora i on kad-tad doći…
samo ako ga je neko sreo u zadne vrijeme neka mu poruči da požuri malčice jer bi se moglo desiti ko sa Djedom Mrazom, da počnem vjerovati kako takav uopće ne postoji…
al kad bolje razmislim, dobro je meni ovako…ne žalim se, prethodno napisani dio samo je posljedica jučerašnjeg dana…

NAVODNO postoji agencija koja traži 1500$ od svih onih koji žele izbjeći Valentinovo, ha, imam ja još bolje rješenje, jednostavno se razbolite, kao ja npr., zavucite pod pokrivač ko u mišju rupu, ne izlazite u civilizaciju i stvar je riješena.

«za sve vas koji ste bili toliko optimistični s onim komentarima, sretno s cipelama, ali vjerojatno ih već do sad imaš…»
hvala vam, ali očito sam prošla ispod kakvih ljestvi ove godine jer cipela, pogađate? još uvijek ih nema…
Prevrnula sam 3 grada uzduž i poprijeko ali nema pa nema, i pošto ovim putem još nikada nisam ništa obznanjivala, mole se svi oni koji posjeduju najobičnije crne salonke (u špic po mogućnosti) koje nisu nositelji nikakvih kolonija gljivica, koje još uvijek imaju svoj prvotni oblik, i koji su ih se voljni riješiti neka se jave na mail sa strane…

Priča se da sutra uopće ne postoji…

Ali ako ipak nije tako, ako se i nakon ove noći probudim spremna za novi dan, i taj će biti nikako jedan od mnogih, a sigurno jedan i jedini u životu.
Viceparada o kojoj sam proši puta pisala, e pa to je sutra…i da službeno objavljujem da se 3.c razred Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile iz Pazina ipak uspio dogovoriti, bit ćemo anđeli, kad već nitko od nas to nije da bar jednom isprobamo kako to izgleda.

U subotu je maturalna, ona manje stresna, ona na kojoj ne moram ni pratiti nikoga, ni slikavati se, a bome ni valcer plesati, u subotu će biti lom, ali i o tom potom, mislim da vas u sljedećem postu čekaju čak i slike (hoummejd slike ofkorz)…

Image Hosted by ImageShack.us

A do tada…

Samo plivaj, plivaj plivaj.


Post je objavljen 15.02.2007. u 19:32 sati.