Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zadnjastranica

Marketing

filmski

Kada bi o nama snimali film, uvodna scena bila bi u polupraznom tramvaju, u neko proljetno sunčano jutro. U pozadini svira Mrgud, gorostas i tat.
Pogled kroz prozor, prolazim kraj Autobusnog kolodvora Zagreb. Ljudi s koferima, ljudi s torbama, torbe s ljudima, Branimirac, pomidore, krastavci, vrećice, vage, red za pučku kuhinju (danas posebno velik, nedjelja je). Sunce nevjerojatno, daje toj truleži nadrealne boje i oblike kakvi se ne viđaju u sivini ostalih dana. Trebaju mi velike crne sunčane naočale, one u stilu Jackie O. Trebaju mi da sakrijem velike crno – ljubičaste podočnjake i zakrvavljene oči, da sakrijem misli. Imam feeling da ih cijeli tramvaj čita kao Jutarnji list.

...danas mi je sretan dan, postao sam proziran
i sve je izvjesnije da amnezijak jak djeluje...


Gledaju me s gađenjem, zanimanjem, sažaljenjem. Sjedim na toj stolici u polupoložaju fetusa, noge na naslonu stolice ispred, brada na koljenima koje sam obgrlila kao da su mi jedino što još imam. Pizda vam materina, što vi uopće znate o meni ili bilo čemu?

...i skačem visoko u zrak, ma sigurno metar i dvajst
tko bilježi rezultat? Mrgud, gorostas i tat...


Tko je uopće on? I zašto smo jučer bili mi?
*tu sad ide filmska priča*
Zadnja scena...opet vožnja tramvajem, ovog puta noćnim.
Više ne sjedim u polupoložaju fetusa, zapravo jedva da sjedim. Dok tramvaj kreće gledam parkić i početak njegove ulice sa išaranom tablom.

...zatvori vrata malena, jer tamo te nitko ne čeka
sjevena neba sklopljena u šatorska krila slomljena...


Ništa. Samo sam otišla. Kao i već stopedeset puta do tad. I kao što ću opet, beskonačno puta.
Bez puse za laku noć, dok su njegove ruke u prednjim džepovima moje jakne, bez ikakvih obostranih emocija.
Jer na našem semaforu nikad nije bilo zeleno.
Ali nema veze. Jer najbolji filmovi ionako nemaju sretne završetke.
Pogledajte samo Lepa sela lepo gore...

...pljunuo sam lijevo, pljunuo sam desno
beštija me pita – „dečko biraj, želiš li biti nesretan, il bit ćeš sretan?“
ma bit ću sretan...



...iako ova priča još piše svoj kraj...al na momente prestajem virovat u happy ending...

Post je objavljen 14.02.2007. u 21:50 sati.