Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zoompolitikon

Marketing

EUROGLEDI


Izabiranje pravoga puta

U nas se u javnosti ne čuje glas velikana, ni domaćih, ni svjetskih, dok osrednjičarenje postaje unosnim poslom u službi projektanata našega zaborava.



Forsiranje umjetnih podjela, na nevažnim pitanjima, odgađanje točnoga imenovanja onoga što jest, pa tako i, na način Krleže, "renegatskog" i "parazitskog" hrvatstva, idu za zatvaranjem i života naših i povijesti Zagovaratelji višeglasja u poetici i u politici, baštinici civilizacijske okomice otvorena dijaloga s drugima i drugačijima, ne uspijevaju svojim stajalištima doprijeti do široke javnosti, kojoj totalitarni vladari jezika danonoćno nude spas: u jednoglasju i jednoumlju. Namjesto svjetlošću smisla i radošću susreta u idejnim i inim raspravljanjima na prepoznatljivim zasadama hrvatskoga povijesnoga puta, bivamo tako salijetani programiranim zamračenjem svega, krajnjom relativizacijom neupitnih vrijednosti i žestinom monoloških ispada "ucijevljenih propovjednika", onih koji riječi koriste kao metak ili palicu. Croatia se potresa od tih udaraca vlastitih "odroda", a obzor je našega hoda ispunjena čuđenjem zastrt "neprozirnom zavjesom od mraka". Jednoumni pamfletizam kao kriptofašizam, neogranično zlorabeći širinu demokracije, instrumentom je gušenja slobode i višeglasja. Za razliku od slobodna svijeta Zapada, kojega smo dijelom, u nas se u javnosti ne čuje glas velikana, ni domaćih, ni svjetskih, dok osrednjičarenje postaje unosnim poslom u službi projektanata našega zaborava.

Postavši suverenom, Hrvatska se izložila "rodoljublju" onih po kojima ona nikada nezavisnom ne bi bila. Lucidno ih je, kao "krpelje i krvopije", već davnih dana, u jednom političkom eseju iz 1926., oslikao Miroslav Krleža: "Hrvatski rodoljubi, koji ljube hrvatski narod, vjekovima mrze tu nevidljivu medvjeđu snagu i u paničnom strahu pred tom snagom, samo da je sputaju i ukrote, oni paktiraju s austrijskim i madžarskim grofom isto tako kao sa beogradskom čaršijom." Tko je toliko slijep da ne bi uočio aktualni nastavak takvih paktiranja, da se ne bi zapitao kako je moguć ovakav zaborav povijesti kao učiteljice života? Ako su (a jesu) za nas nepopravljive posljedice nekih proteklih paktova, zar ne možemo na vrijeme rasvijetliti i izbjeći slične zamke koje nam se postavljaju? Nije, valjda, da smo osuđeni na nečinjenje, na grijeh propusta? Pitam se tako imajući također na umu jedan svoj projekt iz 1990-ih, prihvaćen a neostvaren, o zasebnom broju čuvenoga pariškoga časopisa "Les Temps modernes" o Hrvatima i Hrvatskoj; neostvaren i stoga što su neki od spomenutih "rodoljuba" iz naših strana umješno pridonijeli objavljivanju posebnoga broja toga časopisa, ali posvećenog, ne Hrvatskoj, nego "Drugoj Srbiji". U tom je zamišljenom pariškom nizu imenovanja i otkrivanja Hrvatske i stvaranja pretpostavki za razumijevanje naravi srpsko-hrvatskih sukobljavanja bila i Krležina knjiga Deset krvavih godina (prvo izdanje u Zagrebu 1937., zadnje u Sarajevu 1990., u mojoj biblioteci "Žarišta"), kojoj se uvijek iznova vraćamo. Ako je "kultura laži" i tura i ovo djelo progutala, to nipošto ne znači da je ono izgubilo na aktualnosti. Dapače, prodorna Krležina riječ iz njegova profetskoga razdoblja promišljanja o "uskrsnuću hrvatskoga suvereniteta", u povijesno-političkom kontekstu "hrvatske glave pod sjekirom" i "hrvatskih raskola kroz vjekove", još uvijek je pouzdanim pomagalom pri izabiranju pravoga puta, pri povezivanju vitalnih snaga zemlje napokon "oblikovane u samostalno političko i državno tijelo".

Forsiranje umjetnih podjela, na nevažnim pitanjima, odgađanje točnoga imenovanja onoga što jest, pa tako i, na način Krleže, "renegatskog" i "parazitskog" hrvatstva, idu za zatvaranjem i života naših i povijesti nam još nesagledane među korice knjige zaborava. Negativno iskustvo stoljetnih "odricanja svoje vlastite individualnosti za volju neke više, imaginarne integracije" (M. Krleža) dodatnim su štitom od takvoga pada u mrežu bijega od sebe, bijega od slobode.

Mile Pešorda

Post je objavljen 14.02.2007. u 21:52 sati.