Još sam živ...kako, ni sam neznam s obzirom da se ništa nije izmjenilo ni na bolje ni na gore...ili bar nisam primjetio. Uglavnom...još nema predaje...pozdrav svima...
Napišem nešto "pametno" kada otkrijem da li je moja količina strpljenja vrlina ili mana...
..evo skraćeni kratki opus Fantoma Opere Vs. Krhotine časti
Eto kako se iz nepoznanica na rubu mape rađaju zmajevi...stvarnost je nadmašila maštu.
"Postajem li lud?"
U fizici srca, udaljenost je relativna, vrijeme je apsolutno...nije trebalo ništa više da oživi njegovu nadu.
Smiješak sreće pojavio se na beskrvnim usnicama, smiješak kao u bolesnih ljudi kad im se ukaže prva nada u oporavak.
Spoznaj sebe, čak je i zlo relativno...Nikad ništa ne radim poput drugih ljudi...
...znaš, svojedobno sam se smatrao pravom junačinom, a onda, sam sreo tebe i ponovno otkrio strah...moj duh vene da uz tebe ostane...valjda je ikad, ipak bolje nego nikad.
"Zašto luđak ne bi sanjao da je zdrav?"
Pustite me da prođem sa svojim štakorima.
Čast nije ništa manja ako je dijele dvoje.
Nemojte se bojati.
Dobri ljudi suočavaju se s boli.
Ali veliki - veliki je prihvaćaju kao da je dar.
...pa zar si ti umišljaš u toj svojoj amoralnoj, razmetljivoj nakaznosti, u svojoj čudovišnoj taštini, da možeš kontrolirati tu silu prirode?
Life is simple, you make a choice and you dont look back... I want give up..
can You read My Mind???
Post je objavljen 14.02.2007. u 14:06 sati.