Ne razumijem mnogo toga na ovom svijetu, a najviše ne razumijem ljude.
Sutra je Valentinovo, prekrasno... Ali, opet mi nije jasno zašto nam je potreban određeni datum da nekome pokažemo koliko nam je stalo do nje/njega? Zašto to ne radiomo cijelu godinu, nego samo na određeni datum? Kupujemo simbolične poklončiće, pišemo pisma, ljubavne pjesme... Sve je to preslatko, ali Valentinovo nam ne smije predstavljati samo jedan dan u godini. Trabamo ga živjeti svih 365 dana.
Možda pišem nebuloze jer sam i ja danas kupila poklončiće za dva Prijatelja.
Danas me je jedna osoba upitala kako bih se ja osjećala kada mi ti Prijatelji ne bi ništa kupili? Pa što ima veze da mi ne kupe? Uopće im ne bih zamjerila. Meni mnogo više znači odsvirana Ceasrica ili jedan običan sms, nego svi pokloni. Nije mi potrebno da mi to sutra kažu kad mi to pokazuju svojim djelima i svojim postupcima svaki dan. Ne znam zašto bi me to zabrinjavalo...Nije sve u poklonima. Imam osjećaj da plišani medići i srdašca simboliziraju Valentinovo. Nemojte mislili da sam ja protiv Valentinova ili protiv poklona. Ne, dapače. Ali, sve je to poprimilo drukčiji oblik. Pa što imam veze ako sutra ne dobijem ništa? Još je mnogo karnevala do moga bala. Ljubavi se ne kupuju novcem, već osvajaju srcem.
Želim ti još večeras reći da te volim i koliko mi značiš. Zašto čekati sutra ako mogu to sada napraviti? Sutra bi već moglo kasno. I tako bismo mi čekali 14. veljače da bismo nekom izjavili Ljubav? Čemu to vodi? Pa, dajte, uzmite mobitel i sada odmah nazovite Vašega Asteroida i recite mu/joj koliko ga/ju volite i koliko Vam znače... Ne treba Vam određeni dan, neka je Valentinovo uvijek u Vama. Upamtite: sutra je možda već kasno!!
Post je objavljen 13.02.2007. u 22:04 sati.