"Čemu divljenje i čuđenje? Zar ne vidite sasvim jasno da je san bio moj učitelj i da još uvijek, evo, strepim da ću se opet probuditi i opet doći u tamnicu? Pa kad i ne bi bilo tako, samo sanjati već je dosta, jer sanjajući spoznao sam da svaka sreća čovjekova nestaje kao pusti snovi..."
"…Zivimo u cudnom vremenu
u kojem je zivjeti isto što i sanjati,
i to mi govori da covjek
sanja svoj zivot, budan.
Bogataš sanja svoje bogatstvo
koje mu zadaje mnogo briga;
siromah sanja bijedu i nesrecu,
ambiciozan covjek svoj cilj,
a onaj koji je povrijeden, osvetu;
svatko sanja samo ono što je,
i ne znajuci za to.
Što je zivot? Laz;,
djelic sjenke, mašta,
sudbina? Iluzija?
Citav zivot je san,
a snovi - o ironije -
su i sami samo san."