Marketing
Sve to znade naša (S)kala....
Odigrana je velika utakmica između predstavnika kafića "Skala" i reprezentacije gostiju istog lokala, tzv. "Inventara". Lupeži konobari i sitan inventar - to je bio zaključak večeri! Najprije, sportskim rječnikom rečeno, popušili smo 8:6. "Skalići" su bili bolji jer su oni uigrana ekipa što je "Inventar" zanemario. Utakmica je prošla u pravom sportskom i borbenom duhu. Malo je bilo čudno što nam nisu došli izbornici. Ali, ajde, ko da sve mora biti po pravilima?!
(S lijeva na desno - stoje: Drago, Ivanka, Aleksandra, Kleme, Saša, Svago i Babić, čuče: Edita, Marko, Ivana, Vanja, Mate, Tea, Mare i Filip. "Skalići" su crni)
Preskočili smo formalnosti, fotografirali se svi zajedno i krenuli. Bez ikakvog prethodnog dogovora. Malo nam je, doduše, bilo čudno što ni suca nemamo. Najprije je "Inventar" poveo s 2-3 prema nula. I onda smo počeli shvaćat.... Kad je prošlo prvih dvadeset minuta, koliko je trebalo trajat poluvrijeme, "Inventar" se lagano opustio. Ali nikako da zasvira to poluvrijeme. Tu smo dakle. "Skalići" su iskoristili trenutak i počeli nizat golove. Marijana na njihovom golu je bila izvrsna. A izvukli su i još jedan adut. Za njih je igrao i maloljetni Filip Cvitanović (mama i sin u istoj ekipi, a ovdje su mu neki gledatelji prognozirali sjajnu budućnost).
(Skalići su uigranost iz kafića prinili na sportski teren)
I onda.... blamaža. Netko me je tako opalio balunom da sam shvatila šta se događa tek kad sam se "osvistila". Balun se odbio i bio je - autogol. Srećom pratio me je Babić-Skalić koji je također postigao zgoditak iste prirode. Samo njemu u prilog ide što je imao još dva gola na našu branku i dvi asistencije. I onda su me premjestili iz napada u obranu. Kod nas je stvar spašavao Kleme. Nemam pojma koliko je golova dao (većinu). Svago je pokazao priličnu razinu spreme i duha. Ženski dio ekipe je uglavnom pokušavao odigrati što se da i povatat sva pravila u hodu (otkud ja znam da se moram vratit na centar kad padne gol). I Ivani se posrećilo, mislim i Aleksandri. Svaka za svoju ekipu po gol. Ali "Skalići" su sa Sašom, koji je došao na utakmicu ravno sa skijanja, bili izvrsno pojačani. Osim gola uputio je i par opakih udaraca u mom pravcu. (Dan poslije sam zbrajala modrice i otekline od udaraca. Saša se ispričao još za vrijeme igre. Al' što boooli, pogotovo ponos.) Tea- Skalić je bila faktor iznenađenja. Prije utakmice je rekla da ona nema pojma. A odigrala je s puno žara. (Za utjehu nam je bila izjava sutradan da je sve boli što znači da se nismo olako predali). Vanja me je zamijenila negdje pred kraj utakmice. Netko je zbrojio dva i dva. (Bolje reći 6+1, umjesto 5+1). I tako je ispalo da je "Inventar" igrao s igračem viška. Ali, ako i je, to je bilo kratko. Jer ispostavilo se da smo umjesto dva puta po 20 minuta i 5 minuta pauze na poluvremenu, odigrali svih 45 minuta u komadu. Bez stajanja.
(Akcija "Skalića" na gol "Inventara")
I sad je stvarno vrime da sportski priznamo poraz. Nabili nas i gotovo. Ali u revanšu bi se mi već konsolidirali i dogovorili pozicije. Nadam se da će bit prilike. Doduše, dogovoreno je da idući put odmjerimo snage u bućama. Pu, pik, pečet!
(I "Inventar" je odradio par izvrsnih akcija)
Iskoristit ću priliku i zahvalit službenom fotografu Vici Rudanu i službenom snimatelju Željku Pašaliću kod kojih možete nabaviti materijale utakmice. (Treće poluvrijeme je iz razumljivih razloga ipak bilo bez službenih kroničara). Kući na tuširanje i pripreme za jedino poluvrijeme koje smo imali - treće!
Za razliku od utakmice, u konobu smo svi došli u dogovoreno vrime. Prilične količine hrane su stigle, a ni pića nije manjkalo. Nije bilo inzistiranja nego to jednostavno tako ide. Crno-bijeli svijet (litra i litra, a vode ako se nađe). I onda je počelo...
(Aleksandra i Ivana su ubrzo bile glasnije od zvučnika)
Nešto nam je muzika bila prespora. E, stvarno se uz klape ne može radit štimung. Ali brzo smo mi "dali ruke" Aci i Ivani i bilo je pitanje ko će se prije sitit kakve "poskočice". Himna večeri je definitivno bila "Sve to znade naša (S)kala....".
(Brzo je to išlo. Ko "valovi" na stadionu kad se svi počnu dizat)
Malo su nas čudno gledali sa susjedna dva stola. Bojali smo se samo da nam iz obližnje bazane ne bi stigla "ekskurzija" penzića s prosvjednim plakatima zbog buke i narušavanja javnog reda i mira glasnim pjevanjem i u datim trenucima doslovnim revanjem.
(Mare je proglašena igračem utakmice, a proglašen je i luzer, ali to ćemo ostavit za internu priču. Iako bi se iz fotografije moglo nešto tako "isčitat", nije Babić, majke mi. U pozadini Saša s majicom na kojoj piše "Jebeš zemlju koja piramide nema". Friško s Jahorine.)
(Nazdravljalo se....)
(I nazdravljalo...)
("Inventar" se pokazao dobar u trećem poluvremenu, a Babić-Skalić se pobrinuo da Svago iz svakog ovala dobije pravi komad)
(Ali nije to to bez deserta)
("Svijet voli pobjednike". Pobjednički pjenušac, čisti Heineken od 1,5 litra, "eksplodirao" je ispred "Kalalarge". Svi smo pratili Sašinu asistenciju Mari pri otvaranju pića. Kiša je padala, ali koga je briga?!)
Kad bolje promislim, bilo je i četvrto poluvrijeme. Nakon "Kalalarge" na Lištun! Do ujutro!
Post je objavljen 11.02.2007. u 22:06 sati.