eto tako....novi post...čudna li čuda....
Jučer sam sama sebe izmučila sa system of a down-lonely day...i da bio je to jedan od mojih dana u kojem sam se osjecala samo,jadno i ne znam kako vec...
Srela sam osobu koju mrzim,vec duze vrijeme,i to zbog njegovih jadnih izgovora vezanih uz godine....
osobu ćiji ego odlazi visoko u nebesa,čovjek koji valjda nikada nije bio an zemlji,njegova uobrazenost,arogantnost i podrugljivost me uzasno iritiraju...naravno morala sam ga srest
i šećer na kraju mi je bila osoba koju ne mogu smislit,koju se bojim vidjet,osoba koju sam prvu u zivotu voljela...
jučerasnji dan je bio stavrno odličan,zar ne??
Al jedna jedina osoba koju sam htjel vidjet,nigdje nije bila,nisam ga vidla, zbog toga sam se zacudjujuće usamljeno osjećala iako je pred melinom bila hrpa poznatih ljudi...al ja sam trebala samo njega...
Moj život treba promjenu,to sam danas shvatila,sve je monotono.Svaki dan idem u skolu,markam,odem na kavu i doma....
Zelim da mi se dogodi nest neočekivano,moze biti i lose,al sam da prekine monotoniju...dosta mi je vise uvijek istog....
No nisam ja te srece,nikad se ne dogodi ono sto zelim....
cekam drugi zivot.....
Post je objavljen 11.02.2007. u 21:32 sati.