Marketing
Gospodar Bureka:Dvije Pečenjare
Uvod:
Prošli su dani otkako se «Burekova družina» razišla. Našeg junaka Bobu još grize savjest zbog Grge sivog kojeg su ostavili da se udavi u kanalizaciji na izlazu iz podvožnjaka te ga svake noći sanja, a njegove riječi «EJ! ČEKAJTE ME!» još mu odjekuju u uhu.
Anđelko, sir Lobotomijan i Gnoj su se napokon otrijeznili, vidjeli da više nemaju alkohola i krenuli u potragu za Mirkom i Papkom koje su oteli šizofrenični pekari. Trčali su danonoćno. Snagu za taj podhvat im je davala pomisao da Mirko i Papak imaju bocu rakije kod sebe!
Glava 1.
«Rajko, Vodić i pokolj pekara»
Bobo se glano trgnuo iz noćne more, ponovno isti san... ponovno Grga sivi kako se utapa u kanalizaciji! Vriskom je probudio Stanimirovića koji mu je utješno rekao: «Daj prekini, oću spavati! Izbi si Grgu iz glave! Smrdi po govnima i ne želimo ga blizu!!!», na što je bobo potvrdno kimnuo glavom, okrenuo se i nastavio spavati.
U međuvremenu, Stipe, general vojske kralja Rajka iz grada Rokomotiva, pošao je u potragu za princem na mjestu gdje se zbila velika bitka sa šizofreničnim pekarima. Dozivao ga je: «Pepo! Pepo! PEPO TI PTIČJI IZMETU GDJE SI!?» i uzaludno gledao uokolo... Došao je do potočića i uz gajbu pive koja se hladila u vodi ugledao je još nekoliko praznih boca i nekoga u njemu... Bio je to Pepo! Prišao mu je bliže i pitao ga: «Koji vrag radiš u hladnoj vodi Pepo!?», na što mu on obrati: «ma samo močim noge... a... a.a.a.... AAAAAAPCHIHA!!!!!!!!» i iskihnuo je mozak kroz nos! Stipe je uzeo tijelo princa Pepa i krenuo prema selu svoga kralja.
Došavši pred svoga kralja, naklonio se irekao: «Šefe... princ je otego papke... našli smo ga u potoku pokraj gajbe pive.» što se kralju Rajku, kojemu je čarobnjak-slastičar SaRumom isprao mozak sa svojim kolačima, baš i nije svidjelo te je njega i njegovu vojsku izbacio iz grada nogom u guzicu! Na rastanku im je rekao: «LAKO ZA TO ŠTO MI JE SIN MRTAV, ALI OSTAVITI GAJBU PIVE U POTOKU JE SVETOGRĐE!!!»
General Stipe je otišao iz sela sa svojom vojskom u nadi da će naći i uništiti šizofrenične pekare koji su napali princa Pepu i njegovu vojsku.
Jedne večeri, vojska šizofreničnih pekara sa zarobljenima Mirkom i Papkom, stala na rubu neke šumetine i odlučila tu provesti noć slušajući narodnjake i ispijajući «kvalitetno» vino «Ribar» pomiješan sa tabletama za smirenje, no tuda je prolazila vojska generala Stipe. Stipi se društvo nije svidjelo te je upao zajedno sa svojom vojskom u njihov kamp i polomio im kičme i vratove te ih pobacaše na hrpu i zapale. Usred meteža, Mirko i Papak su pobjegli, ali ne neopaženo, tako da ih je jedan šizofrenični pekar počeo loviti. Pobjegli su mu u šumu kako bi mu pokušali pobjeći.
Anđelko, sir Lobotomijan i Gnoj naletješe na svome putu na generala Stipu i upitali su ga ako je vidio dva mala šiptara koje su šizofrenični pekari držali kao taoce, na što im je Stipe objasnio da su naletjeli na grupicu šizofreničnih pekara, koje su zapalili na lomači te da nije bilo preživjelih. Društvo je bilo slomljeno... Krenuli su prema mjestu pokolja da ih potraže, ali su samo našli hrpu pepela... Izgubili su svaku nadu da će ikada više vidjeti tu bocu rakije koju su kod sebe imali Mirko i Papak. Anđelko je na tlu vidio neke tragove! Kad ih je pomnije promotrio, shvatio je da su to bili tragovi malih šiptara koji su vodili u veliku šumetinu, te su krenuli za njima!
Bobo i Stanimirović su nastavili put, bio je težak i mukotrpan, a naši junaci nisu ni slutili da ih netko promatra! Čudno šiptaroliko stvorenje ih je slijedilo. Bilo je to malo, gadno stvorenje sa 5 vlasi na velikoj izobličenoj glavi, gnjilo smeđim zubima i velikim žutim podlim očima. Stalno je govorilo samo sa sobom: «Gljupa malja dva šiptarova! Ukralja moje zljato! Ukralja moja BUREK!»...
I tako jedne večeri, kada su se Bobo i Stanimirović legli da idu spavati, to gadno stvorenje se spustilo do Bobe i pokušalo mu je ukrasti burek, međutim, kako je Bobo imao problema sa spavanjem, prisutnost tog stvora ga je probudila i on mu je zašiljio nogu u guzicu te se stvor srušio. Stanimirović ga je zavezao i šutirao putem dalje. Svakim je korakom stvor padao na pod od umora, a Stanimirović ga je sve više i više tukao, sve dok se Bobu stvor nije smilio te je otišao razgovarati s njime: «Volio bih te osloboditi, ali me je strah da ćeš nas opet pokušati ubiti u snu...», na što stvorenje odgovori: «ma sta ce ti da meneme zafrkava! ja san prvi imaljo taj burek... MOJE ZLJATO! Ja cu da te jebam u guzu!», Bobo će na to ljutito: «onda ću te odmah ubiti pa smo na miru!». Mali stvor se prestraši i odluči promijeniti taktiku, pa je prešao na ulizivanje: «Mi nisam misljio takova gljupost! Ja odvede gospodar Bobo do ukljeta pećnjica!», Bobo mu odvrati: «Kako ću ti vjerovati!? Čekati ćeš da zaspimo i onda nas ubiti!», ali stvor se ne da: «Malji šiptare, si ti maljo gljup!? sam reklao da njecem da vas prikoljam! evo... zakunjem se na... na... nja moje zljato se zakunjem, nja moćni Burek!». To je Bobo čekao, te ga oslobodi i kaže: «Dao si mi riječ i ja ti vjerujem! Kako ćemo te zvati?», a stvor odgovori: «moja ime se zove Gojko». Stanimiroviću i nije bilo drago, ali je prihvatio novog vodića.
Anđelko, sir Lobotomijan i Gnoj su krenuli u šumu u potrazi za Mirkom i Papkom, Bobo i Stanimirović imaju novog vodića Gojka, a Grga i dalje smrdi na govna.
Glava 2.
«Grga se vratio»
Mirko i Papak su bježali od šizofreničnog pekara koji ih je lovio i želio ih je ubiti, a zatim napraviti burek sa mljevenim mesom od njihovih udova. U strahu su se popeli na jedno drvo. Gledali su na tlo i pogledom tražili pekara, ali od jednom se drvo počelo micati... otvorilo je oči i zgrabilo ih granama i isčupa korjenje iz zemlje, te krene hodati i putem zgazi pekara koji je progonio Mirka i Papka. Mirko upita drvo: «Zašto nas ne puštaš!?», a on mu odgovori: «Vi mali pekari dolazite sa svojim sjekirama i sječete mi prijatelje da bi njima zapalili vatru u pećnicama! Sve bi to bilo uredu da nam barem donesete malo morfija... Pa znate da smo ratni veterani i da bi za dozu morfija prodali i vlastitu majku!», Papak je pokušao objasniti tko su: «Mi smo mali šiptari, ne sječemo vam mi šume!», ali drvo se nije dalo smesti: «pekari ili šiptari, meni je sve jedno, i ovako i onako neću dobiti morfij. Bijeli čarobnjak-slastičar će znati što s vama!». Došao je do jedne čistine i bacio ih bijelom čarobnjaku-slastičaru pod noge.
Anđelko i od prije poznato društvo su sa strahom ušli u šumu u potrazi za Mirkom, Papkom i njihovom rakijom. Oprezno su koračali šumom, čudne su se stvari tu događale. Anđelko od jednom stane i šapne Lobotomijanu: «Čuvaj... neššto je iza nas... okreni se i špricaj šmrkom na 3.», Lobotomijan se spremi. «1.... 2.... 3!» svi se okrenuše, a neko blještavo bijelo svijetlo ih zaslijepi, Lobotomijan špricne u njega, ali voda ispari prije nego li ga je uspijela taknuti, Anđelo bci kamenčinu koja se odbije i padne Lobotomijanu na ćurku i onesvjesti ga, Gnoj prdne i padne u nesvjest od svoga smrada. kad su se svi smirili i oči im prestaše suziti od Gnojeva smrada, vidješe da to nije bijeli čarobnjak-slastičar SaRumom, nego njima dobro znani Grga! «Grga! ...Oprao si se!» kaže Anđelko, na što mu grga odgovori: «Jesam! Ariel pere i najtvrdokornije mrlje i na niskim temperaturama! Sad sam čist pa možemo nastaviti put zajedno. Moramo krenuti u selo Rokomotiva i osloboditi um kralja Rajka da nam se pridruži i pripomogne u pripremama za cugijadu! A nakon toga bi mogli i srediti vojsku šizofreničnih pekara.». Male šiptare, Mirka i Papka je poslao zajedno sa stablom na vijeće stabala da se dogovore o odlasku u rat protiv bijelog čarobnjaka-slastičara SaRumoma.
Anđelko i društvo, sada ponovo sa Grgom, ovoga puta bijelim, krenulo je prema selu Rokomotiva, selu kojim je vladao kralj Rajko. Dođoše do sela gdje ih dočeka sestra generala Stipe i kaže im kako je kralju ispran mozak. Prije ulaska u kraljeve odaje, kraljeva osobna garda ih je zaustavila i oduzela im sve što se moglo smatrati oružjem, a Gnoju su začepili usta i zagurali poveći čep u guzicu kako ne bi nikoga onesvijestio svojim ispušnim plinovima. Jedino se Grga izvukao sa svojom kuhačom koju je predstavio kao štap za hodanje. Uđoše u odaje i kralj se počeo smijati. Kroz njega je govorio bijeli čarobnjak-slastičar SaRumom: «Vi bijedne pijane budale! Mislite da je moguće zaustaviti savez dvije pečenjare!? pokrenuli smo najveću šizofreničarsko pekarsku silu koju je Međualbanija ikada vidjea! Nema vam spasa!», ali Grga kako bi otjerao SaRumoma iz kralja Rajka, skinuo je svoj plašt i pokazao mu golu guzicu... Bio je to tako strašan prizor da je SaRumom napustio Rajkovo tijelo i pobijegao iz njega zauvijek!
Rajko se osvijestio, a Grga bijeli mu je ispričao o čemu se radi: «U kratko, ti si glup, idiot i starci ti se u grobu vrte kao ventilatori! Što si dozvolio da ti taj čarobnjak-slastičar ispere mozak!? uglavnom, Bobo Smrad nosi Samirramizov burek u Samirramizovu ukletu pećnicu da ga uništi, Papak i Mirko nagovaraju bukve da nam se pridruže u bitci,a i smo tu da te prebijemo ako odbiješ financirati slijedeću cugijadu!» Rajko je sav u strahu i pod pritiskom užasnoga prizora bijele Grgine guzice morao pristati, te je skupio vojsku i ispraznio selo. Svi su krenuli prema najvećoj tvrđavi u Međualbaniji, tvrđavi napravljenoj u živoj stijeni sa skloništima u špiljama. To je idealno mjesto za party sa morem cuge! Tvrđava Shishkebab!
Grga se odvojio od ostatka vojske i krenuo u potragu za sponzorima, a i saveznicima da se obrane ako pekari napadnu... SaRumomova je vojska puštena sa lanca!
Glava 3.
«Bobo i Stanimirović u gabuli»
Bobo i Stanimirović su zaspali. Gojko je čuvao stražu i kao uvijek pričao sam sa sobom: «Gojko hoće svoja burek! Gojko volji svoja burek... moja zljato!.. Kada Gojko pruži priljika on ubi gospodar Bobo i uzme... MOJE ZLJATO!... ALJI GOSPODAR BOBO MOJA PRIJATELJI, nje, ja ne ubi Bobo... KAKO NJE, UKRALJA NAM BUREK! UKRALJA NAŠA ZLJATO!!!... Nje ja te nje čuje, ja te više ne treba.. odljazi... Šta si rekajo!? Si ti maljo gljup!?... Čulja si me! ODLJAZI!... Ja da odljazi!? Bez ja, nje postoji TI!... Reklja ja tebi, ODLJAZI!!! TI GLJUPA SMRDLJAVA STVOR!» i njegova druga, zla strana je otišla.
U jutro kad su se gospodar Bobo i Stanimirović probudili, čekalo ih je iznenađenje! Gojko je ulovio dva veća štakora i jednoga počeo jesti, a Stanimirović je na to poludio i uzeo mi ga iz ruku: «Prvo ga treba pripremiti! Začiniti i skuhati!». Tako dok je stanimirović kuhao fini gulaš od štakora, Gojko je plakao i zavijao: «UNJIŠTILJA GA, DEBELJA ŠIPTAR MI UNJIŠTI HRANA!!! BUUAAA!!! TO TUŽNI KRAJ ZA ŠTAKOR!». Tako su svi osim Gojka lijepo jeli i uživali u hrani kad, začuju nekakvu buku... Došuljali su se do najbližeg grma i pogledali što se događa... Imali su što i vidjeti... cijela četa šizofreničnih pekara hodala je prema gradu Gonvrata! Taj je grad stajao na putu do uklete pekare, ali prije nego li su naši junaci uspijeli bilo što pomisliti, na četu su počele padati prazne boce, limenke i kamenje. Četa je pobijena. Bobo i Stanimirović su ustali da nastave svojim putem, ali dvojica zamaskiranih ljudi su ih oteli! Stavili su im vreće na glave i odveli do jednog tajnog mjesta u obližnjoj šumi.
Kad su im skinuli vreće sa glave, nalazili su se u nekakvoj špilji okruženi nepoznatim ljudima. Priđe im jedan i kaže: «A dže vam je treći!?», Bobo mu odgovori: «trećega nema, samo smo nas dvoje. Tko si pak ti!?», a čovijek odgovori: «Ja sam Jelomir», Bobo kaže: «Poznam ja jednog Boro mira, oboje imate blesava imena!», a Jelomir odgovori: «Možda zato što mi je brat! Jeste li bili prijateljai!?», Bobo odgovori: «Sa njegove strane i više!»,na što će Jelomir: «Onda će te možda pogoditi činjenica da je silovan u šupak i policija ga još nije obradila!?», Bobo nije skrivao sreću na licu, što se Jelomiru nije svidjelo pa mu je rekao: «Jeste li sigurni da nije bilo trećega?»bobo potvrdno kimne glavom. «Onda vam neće smetati ako ubijemo boga u onom malom gmizavom ružnom žutookom stvorenju tamo vani.», ali Bobo to nije očekivao. Ispričao je Jelomiru da je Gojko njegov vodić i da ide uništiti najmoćniji burek u međualbaniji. Kad je Jelomir čuo da Bobo posjeduje moćni Samirramizov burek, reče: «Oooo, Nećeš ti mali nikamo, ideš ti lijepo u naš grad Gonvrata i tim ćemo ga burekom štititi od šizofreničnih pekara! TI NAM PEKARI NEDAJU DA PIJEMO NA MIRU!!!» Bobo nije imao izbora nego nastaviti s njime.
Glava 4.
«Pripreme za PARTY»
Anđelko i ostalo društvo se nalazilo u utvrdi i češkalo jajca, ali kralju Rajku baš i nije bilo do zezanja. Veliki party se bližio, a sponzora nije bilo dovoljno. Shishkebab vjerojatno neće preživjeti noć...
Anđelko se sjetio i izvadio rakiju koju je ukrao Mirku i Papku i prolio ju po zidinama, na što su svi a naročito Gnoj reagirali: «ŠTA TO RADIŠ!? PA TO JE SVETOGRĐE!!! KAKO SE USUĐUJEŠ PROLIJEVATI RAKIJU!? ŠTA ĆEMO PITI VEČERAS!?», on im objasni: «Trebamo pomoć, ako cuga ne stigne, nećemo preživjeti noć. Ove alkoholne isparine će možda privući pijane vatrogasce koji će osjetiti party u zraku i dofurati cisternu pive, a ako SaRumomova vojska šizofreničnih pekara napadne, pomoći će nam se braniti!». Zavladao je muk. Već su svi zgubili svaku nadu, ali pred večer začuje se topot neke rulje. Svi pomisliše da se to približava SaRumomova vojska, ali to su trčali pijani vatrogasci koji su osjetili alkoholne isparine u zraku i krenuli u pomoć, prvo cuga, onda pomoć!
Mirko i Papak čekali su dok su stabla vijećala. Prošli su sati kad se jedno stablo okrenulo prema njima i kaže: «vijeće je donijelo odluku. Odlučili smo da ipak niste šizofrenični pekari.». Na tu je izjavu Mirko poludio i zabio se glavom u Papkovu glavu i oba su pala u nesvjest na slijedećih nekoliko sati. Kad su se probudili drveće je već odlučilo da bi bilo vrijeme da čarobnjaku-slastičaru SaRumomu razbiju glavu, ali prvo se moraju nafiksati morfijem.
Jelomir je dovukao Bobu, Stanimirovića i Gojka do grada Gonvrata koji je već bio pod napadom vojske moćnoga Samirramiza. Grd je bio gotovo srušen, ali se šačica vojnika još hrabro držala za zidove da ne padnu na pod koliko su pijani.
SaRumomova vojska se približavala tvrđavi Shishkebab velikom brzinom. Deset tiuća šizofreničnih pekara zauzelo je položaje ispred zidova tvrđave i počeli su hodati u krug bez veze i zdravog razuma.
Glava 5.
«Velika pijanka kod tvrđave Shishkebab i pad SaRumomove pečenjare»
Vojska kralja Rajka, pijani vatrogasci, obično građanstvo, Anđelko, sir Lobotomijan i Gnoj, stajali su na zidinama i ubijali se od alkohola. SaRumomova vojska se još nije prestala vrtjeti u krug. Jedan je pijani vatrogasac podrignuo i prvi je red šizofreničnih pekara pao na pod od alkoholnih isparina, što je uzbunilo ostatak vojske koja ja odmah nabila Vucu na radiju i počela feštati. Bitka partyja je započela!
Anđelko i društvo se hrabro borilo. Anđelko je i dalje na pekare rigao i pišao, koliko god to dozvoljava ljudsko tijelo, sir Lobotomijan ih je špricao šmrkom i jeo snickers, a Gnoj je podrigivao i gušio ih zadahom, ali neprijatelj je bio pre brojan. Ubrzo su glavama, koje su otvrdnule i otupile od narodnjaka, probili glavni zid utvrde te su preživjeli vojnici ušli u veliki dvorac u sredini.Neprijatelj i dalje nije odustajao, i dalje su lupali glavama u vrata kako bi ih probili.
Bobo i njegovo društvo su sjedili u gradu Gonvratu i smišljali kako ukrasti koju pivu od stražara. Napadi su bili sve jači i jači, ali Jelomir ga je branio svim raspoloživim sredstvima. Bobo i Stanimirović su ga pokušavali urazumiti i nagovoriti ga da ih pusti da obave svoj zadatak, ali uzaludno.
Mirko, Papak i stabla su krenuli u juriš na SaRumomovu pečenjaru. Stabla su lomila kosti šizofreničnim pekarima koji su ostali čuvati pečenjaru,a Mirko i Papak su ih gađali kamenjem i grančicama. Jedno je stablo zabilo injekcju sa morfijem u krivo mjesto, pa mu je utrnula noga. Spotaknulo se je i probilo branu koja je ržala obližnje jezero na mjestu te je voda utopila sve pekare i zarobila bijelog čarobnjaka-slastičara SaRumoma u svoju pečenjaru. SaRumomova je pečenjara bila pobijeđena. Mirko i slavko su u kanti za smeće iza pečenjare pronašli najfiniji Skunk, domaće proizvodnje. Papak je htio to podijeliti sa stablima, ali je Mirko mislio drugačije: «Ma papčino glupa od Papka! To je mrtva sušena biljka, možda čak i teta ili neki drugi rođak! Ne bi to shvatili!», te su počeli pušiti sve dok nisu postali retardirani do te mjere da su prdili jedan drugome u uho.
Anđelko i njegovo društvo je stajalo pored vratiju i isčekivalo novi proboj pekara. Zora sviće. Anđelko je rekao Rajku: «Nemamo alkohola. Izjašimo van u boj! ovdje nema alkohola, nemamo što izgubiti!»te su riječi ohrabrile Rajka te su sjeli na konje i izjurili van. Lomili su pekare putem i podigli pogled na istok gdje je zajedno sa suncem izlazio Grga bijeli sa sponzorima, generalom Stipom i njegovom vojskom teških alkoholičara! Btka je bila ubrzo gotova. Svi su SaRumomovi pekari bili pobijeđeni. Razbili su radio sa narodnjacima i nastavili feštati, ali ovog puta sa puno više sudionika i puno više cuge. Party u tvrđavi Shishkebab je bio spašen!
U međuvremenu, situacija u Gonvratu je ista. Jelomir je shvatio da ovo više nema smisla te je rekao Bobi: «Ako uništenje tog bureka stvarno može spasiti Međualbaniju, idi! Tamo iza ugla je kanalizacija kroz koju ćeš doći do odlagališta otpada tamo u šumi. Pekari tamo ne idu jer smrdi ko sam vrag! Tamo si na sigurnome! IDI!». Bobo nije dva puta pitao nego je krenuo sa Stanimirovićem i Gojkom kroz kanalizaciju do otpada.
Kada su izašli iz kanalizacije, Gojku se javila njegova lošija strana: «Vidilja ti da ova budalja bobo ne marilja za tebe!? Ti uzmi burek od njega! Ubi gljupa malja šiptar! nje ne sada. ja čeka prava priljika... da... prava priljika... Moje zljato!!!»
Autor:Rakija
Kraj «Dvije pečenjare»
Niš za danas,al eto uživajte!!!Be cool and smoke it well!!!
Post je objavljen 11.02.2007. u 18:27 sati.