Marketing
Odgovornost
Razmaženi smo obiljem toliko da se moramo svjesno podsjećati da ponekad i zahvalimo.
Na obilju samom.
Više puta mi se zna dogoditi, da bez obzira što znam da doma imam još pola kruha u kutiji, kupim jedan svježi za razmažena nepca što će sjesti oko stola očekujući večeru. Mom probavnom sistemu paše onaj od Mavrovića sa hrpom hrane za ptice posutom odozgo, pa i taj uleti u ona velika kolica.
A ostane po lončićima i padelicma zaostale hrane koja se nije stigla pojesti, pa se tako baci u smeće pun tanjur pašte od jučer s raznovrsnim prilozima ili već nešto slično. Grižnja savjeti? Naravno.
Ali opet, ne tolika kao kad se čisti košarica za kruh. Poleti li prema kanti za smeće pa makar i korica, ja se smrznem. (Jer se uvijek sjetim nje)
U ostavi držim vrećicu u kojoj se skuplja stari kruh. Nosimo ga u Istru jednoj obitelji koja ima kokoši, pa se tješim kako je jedan circle of life (od kruha do jaja), ipak zatvoren. Svejedno, zna mi biti neugodno kad ga se skupi previše, zapravo kad komadi tog ostavljenog kruha budu toliko veliki da gotovo mogu čuti razmišljanja žene koja hrani svoje kokoši tim kruhom.
Koliko god si puta obećam korekciju, tako je jednostavno ubaciti kruh u kolica.
I poslije u onu vrećicu.
U njeno vrijeme nije bilo velikih trgovačkih centara s ogromnim kolicima.
Njen krug života bio je sasvim drukčiji: bržno bi sačuvala komadić uzdiglog tijesta za sutra, a krug se obnavljao svakodnevno.
Ustajala je svako jutro u 4 da bi ispekla kruh svojoj obitelji.
Oženili su se 1886 godine
S tatine strane, moja priča počinje od njih.
Imali su desetoro djece. Imenom njihovog sina nazvala sam svoga.
(Čuvam i zaručnički prsten... još jedan krug)
Kad gledam njihovih nekoliko starih slika, nađem istu ljubav kao i na svojim novim digitalnim fotografijama.
Ne istu, jaču... plemenitiju. Kvalitetniju.
Zapravo, neusporedivu.
Ona nije imala vremena za čežnju i nije se opterećivala onim što nema.
Vatra u njenoj peći nije se gasila, uvijek je ostajalo žara za dalje, za novi dan.
Taj žar danas tinja u mojim genima i obasja one trenutke kada popušta odgovornost.
Hoće li moji praunuci....
Ma da!
Post je objavljen 09.02.2007. u 21:12 sati.