Dva iza ponoći je lagano otkucao sat
sa usana tišina govori
na srcu još sirov je trag
Što me na tebe samoća sješa
kako nema milosti
gorkih te sjećanja donosi rijeka
da me još jednom potopi
I posle kraja kraj i sa dna opet pad
zasto lomiš slomljeno veneš davno uvelo
zar da umrem ponovo
I posle kraja kraj i sa dna opet pad
ne rani se ranjeno, ne ustade ponovo
kog je i Bog izdao
Dva iza ponoci je
lagano otkucao sat
ova noć mi u inat
donosi tvoju sliku kao sjene zla
Što mi te noćas samoća vraća
o kako nema milosti
da samo bolu otvorim vrata
da me jos jednom porazi
REFREN
Post je objavljen 09.02.2007. u 20:16 sati.