Marketing
Jebiga, voljela ga je
- Jel ovaj stol ima četiri noge? - lupnuo je dlanovima o staklenu površinu.
- Molim te, pusti sad to. Odi i naspavaj se - popravila je crni pramen koji joj je skliznuo preko blijedog čela.
- Ne, ne i ne. Čuješ što te pitam. Jel ovaj stol ima četiri noge?
- Ima - uzdahnula je.
- Koliko si sigurna?
- Sto posto - kimnula je.
- E, toliko je sigurno i da te beskrajno volim - opet je lupnuo po stolu.
Bio je pijan po tko zna koji put. Stoti. Tisućiti. Nikad agresivan, uvijek naporan. I stalno ista priča. Jel mjesec pun, jel mi srce kuca, jel pao mrak - e toliko te volim. Već je godinama trajalo. Dolazio bi izbljuvan, izgreban, podrapan, raščupan. Najeo bi se, ako je bio u stanju držati vilicu, i zatim zaspao kao klada. Ona bi još ostala u kuhinji prati suđe. Zatim pokupila njegovu prljavu robu, isprala bljuvotinu i sve strpala u pranje. Ono malo preostalog novca iz njegova džepa spremila bi u svoju torbicu. Zato nikad nije dizao veće svote s bankomata. Ujutro bi podignuo koliko misli zapiti u birtiji, a ako što ostane, uzimala je ona. Nikad nije prigovorio. Pred kraj mjeseca, više ne bi bilo novca. Onda je posuđivao, pa vraćao kad bi došla plaća. I tako iz mjeseca u mjesec.
Zaspao je prije nego što mu je glava uronila u jastuk. Ona je obrisala i posljednji tanjur, i skuhala si kavu. Nije joj se spavalo, a ionako se noću često budi jer bi on pijan u snu glasno prdio i gromoglasno hrkao. Više nije spavala pored njega. Gušio ju je smrad alkohola, njegova ustajalog znoja i masne kose.
Ali jebiga, voljela ga je.
Srknula je kavu, ustala i iz ladice izvadila komad papira i cigarete. Zapali jednu, sjedne i počne pisati.
Stalno si pijan.
Kad si trijezan, šutiš.
Sve novce potrošiš na alkohol.
Svake večeri sam u strahu da će ti se nešto dogoditi.
Bojim se roditi ti djecu.
Nisi me taknuo već godinu dana.
Ne želim biti ovdje kad shvatiš da ćeš umrijeti.
Kroz tvoju ovisnost, boca je i mene zatočila.
Onog trenutka kad se je počela razmišljati o ostalim razlozima, odložila je olovku. Pola od napisanog bilo je dovoljno. Dok je pakirala svoje kofere, osjeti kako joj trema trese ruke. Iz sobe se čulo hrkanje.
Kad se ujutro probudio, oteturao je do kupaonice i ispovraćao se. Glava mu je brujala, i umivanje nije bilo dovoljno. Gurne glavu pod hladan mlaz. Mokrim rukama pred ogledalom napipa podbuhle podočnjake. Iz kuhinje je mirisala kava i čuo je ženu kako pali cigaretu.
- Dobro jutro - sjedne za stol i uhvati se za glavu. Imao je osjećaj da će se raspasti.
- Bit će ti bolje nakon kave. Uvijek ti je bolje nakon kave - ispuhnula je dim, naslonjena na sudoper.
- Kad si se digla - proškilji prema njoj.
- Čim je svanulo. Nisam mogla spavati.
- Zašto?
Spusti pred njega papir. Čitao je glave naslonjene na dlan. Zatim se uspravi.
- Mislio sam da me voliš.
- Volim te.
- Odlaziš?
- Da. Gotovo je.
- Što ću ja sad?
- Ne znam. Snaći ćeš se.
- Ostani. Promijenit ću se.
- Nikada se nećeš promijeniti.
- Jesi sigurna?
- Jel ovaj stol ima četiri noge?
Post je objavljen 12.02.2007. u 08:50 sati.