U nedjelju sam bila na izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt tj. išla sam pogledati Leonardova djela. Bila sam pomalo razočarana. Gledala sam nacrte raznoraznih strojeva, ali me razočaralo što je ipak riječ o fotokopijama. Pomislila sam da sam možda taj Corpus Atlatnticus mogla naći u obližnjoj knjižnici jer ne vidim neke razlike između izloženih kopija i reprodukcija po knjigama. Bila sam i na izložbi nekog slikara. Uz dužno poštovanje nisam mu zapamtila ime osim da na njegovim slikama praktički i nema boja. Prevladava bijela i siva i vjerujte ne bi mi palo na pamet imati makar i njegovu grafiku. Stalni postav Muzeja je sasvim ok. Poneki komadi namještaja su bezvremeni i mogli bi dan danas funkcionirati i u našem modernom okruženju. Jučer mi je bila sestrična. Ide na računalni tečaj i zapela je na nekim sitnicama. To sam joj brzo pokazala, a onda smo prešli na priču tj. razgovor se otegao do duboko u noć. Ona bi željela imati dijete i unatoč tome što pokušava više od godinu dana, ne uspijeva joj. Sada se sprema na umjetnu oplodnju, a to prema iskustvu jedne drage prijateljice ja zapravo ogroman napor. Ta prijateljica danas ima dijete i presretna je zbog toga, ali je bilo najmanje sedam neuspjelih pokušaja. Njena borba za djetetom trajala je punih osam godina i nemate pojma koliko mi je drago da danas ima zdravog petogodišnjeg sina.
Ja se družim i dalje s ljudima. Na ljubavnom je planu sve zastalo tako da za nadolazeće Valentinovo ne očekujem ništa. Ne vjerujem da imam nekog tajnog obožavatelja, a dečki s kojima se družim su mi uglavnom dobri prijatelji. Počela sam i s ispunjavanjem poreznih prijava, a od četiri završna računa napravila sam dva i očekujem ako se sve sredi da bih sa svime mogla biti gotova slijedeći tjedan i na miru čekati 30.4. kad je krajnji rok za predaju.ž
Žao mi je što su naši rukometaši samo peti na svijetu, a razveselilo me kako su jučer dobro igrali nogometaši protiv Norveške. Zadnje vrijeme dosta čitam i to me relaksira i veseli. Gledala sam i Noć u muzeju i bilo mi je jako drago da sam ga pogledala s nećakom jer je riječ o pravom dječjem filmu. Mama dana slavi rođkas, a ja samo joj kupila ruž i buteljkicu vina. Jučer je dobila i votku, a i brat je uspio pozavršavati svoje poslove.
Dan je lijep. Sunce sja, a ja sam pojela malo čipsa i upavo pijem bijelu kavu. Drugu od jutros. Planiram kraću šetnju popodne, a sada bih trebala nazvati dobru prijateljicu. Nije uzbudljivo, ali život polako odmiče, a ja nisam nezadovoljna. Nije napeto kako je znalo biti no vjerujem da je to možda i dobro.
Post je objavljen 08.02.2007. u 10:32 sati.