Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/indifferent

Marketing

Advertise Yourself

Mirko glasno prdne, na što njegova žena još glasnije opsuje i okrene se na drugu
stranu kreveta. Time je taktički odjebao svaku šansu za jutarnje maženje. Sjetio se kada
su bili mladi, kada bi divljački prdnuo i onda joj gurao glavu pod pokrivač. Oboje su umirali
od smijeha, a onda bi mu na kraju još i popušila. Baci još jedan pogled na stvorenje koje
je ležalo pored njega. Sise su joj se omlohavile, dva šlaufa visila su oko nekad čvrstog i
ravnog trbuha, vreće celulita ispod njezinog dupeta...a to što joj je pica nakon dva poroda
bila široka kao Sueski kanal još mu se više gadilo...u rijetkim prilikama kada bi ju ševio,
imao je osječaj kao da ne budi interes u njoj, kao da bi ona rađe radila nešto drugo,
nešto zanimljivije. Štrikala naprimjer. 'Jebemti' tiho opsuje 'treba mi promjena'. Ustane,
pristavi kafu te okrene mali oglasnik na rubriku 'poznanstva'.

Skoro se izrigala kad je ovaj njen kreten podrignuo. Prokline sama sebe koji kurac
je baš sinoć morala kuhati kiselo zelje za večeru. Zato što ga on mrzi, eto zašto, dlakavi
seronja ni ne zaslužuje bolje. Barica ga glasno pošalje u rodni kraj i tiho uzdahne, više
sebi za dušu. Ruku na srce, nije baš bila u cvijetu mladosti, ali za jednu
četrdesetogodišnjakinju izgledala je odlično. Koja borica tu i tamo, pokoja kilica koju nije
uspijela skinuti nakon dva poroda, ali sve u svemu, ništda previše loše...ništa što bi
opravdalo ignoriranje njezinih potreba od strane njena muža. On ustade i odtetura do kuhinje
i Barica posegne prema mobitelu i odvrne broj svoje psihoterapeutkinje:
'Koka Barica je. Kaj ima? Čuj, ona poznastva preko oglasa, to pouzdano? Ti probala? Aha,
shvacam...39cm!?!? Koka, daj broj redakcije molim te!'

Srknuo je gorku kavu od prekjučer, neće valjda on, glava kuće kuvat kavu ujutro. Listao
je oglase, našavši međunjima svoj. Zadovljno se osmjehene svojoj literarnoj umutvorini. Pice
samo što nisu počele zvati. Bolje da ode u auto po tajni mob'tel koji vec mjesecima uspjesno
sakriva od žene.

"Moderan muškarac, in-touch sa svojom ženskom stranom, osjećajan, može vam citirati šekspira
i u istovrijeme svojim 35centimetrašem zabijati eksere u zid. Tijelo kao apoksimenovo (ne
staro, već isklesano!), na trbuhu poločice (talijanske!). Kolko daje, tolko i prima;) Ruf mich an!"
...hmm, zvuči idealno, pomisli Barica. Dobrodošla promjena od onog njezinog mister mlohavog.
Barica utipka broj, usput pomislivši kako je baš sličan onome koji njen muž Mirko skriva u autu,
tu misao joj brzo izbije podsmjeh prema Mirku, zar je zaista toliko naivan da misli da ga je sakrio?

Dogovorio se s trebom večeras, u hotelu, jednom od dva u gradu, onom jeftinijem. Digao mu
se dok se vozio prema dogovorenom mjestu. Nadao se da je pogodio vrijeme, nekako je tiho pričala, kao da se bojala da ju netko ne čuje. Uglavnom, predstavila se kao žena koja ponovo otkriva svoju mladost i
voli z guza, valjda neka studentica...

Salo joj se malo sljevalo preko haltera, valjda se skupio u pranju, pa nije se baš toliko udebljala.
Nije bitno, ševac samo što nije tu. Sjedila je na krevetu hotela, jednog od dva u gradu, onog jeftinijeg,
čekala je. Od slatke neizvjesnosti se već dobrano napalila i sokovi su joj se lagao cjedili niz bedra.
Iz torbe je izvadila đoju koju je prošli tjedan zapljenila sinu pritom ga dobro našamaravši. Navodno
smiruje. Barica zapali frulu i potegne jedan dugi dim...

Mirko se penjao, soba je bila na drugom katu. Bio je toliko napaljen da je mislio da će svršiti
pri samom pogledu na maldu studenticu koja ga je čekala tamo gore. Stao je na međukatu, sačekao da
se svjetlo ugasi i izdrkao u kut.

Začulo se okretanje ključa u bravi, now or never, Barica povuče još jedan divljački dim.

Mirko otvori vrata, brzo očima pretražujući sobu, tražeći muf.

-Mirko?!?!
-Barice?!?! Ti voliš u guzu?






Post je objavljen 07.02.2007. u 13:07 sati.