Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/svid

Marketing

BeatNocha



The Good, The Bad And The Queen:
The Good, The Bad And The Queen
Virgin, 2007

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo je prvenstveno priča o hiperaktivnom Damonu Albarnu, koji je posljednjih nekoliko godina snimio toliko kvalitetne glazbe, bilo pod Gorillaz ili Blur maskom, koliko mnogi slavljeni glazbenici današnjice neće cijeli život. Što ova bivša brit-pop ikona jede za doručak teško je znati, no, mora da ima nešto u magli na Temzi što mu radi dobro. Ispričavam se na jeftinoj analogiji, no, barem sam izbjegao frazu «ima nešto u vodi».

Zvali su ga diletantom, diktatorom, čak i dosadnjakovićem, no već je u drugoj fazi Blura, koja je, po meni, počela njihovim eponimnim albumom iz 1997., dokazao da je jedan od najinovativnijih i najplodnijih pjesmoklepaca današnjice.

Sabravši dovoljno ujednačenih pjesama za jedan album, Albarn se sredinom prošle godine sjetio da bi bilo bolje opet se zamaskirati u grupi, pa je pozvao tri prijatelja na probu. Ta tri prijatelja mogla su zaista biti bilo koji glazbenici, no, Albarn je, što se kaže, čuka, pa je ispalo da su ta tri dotična frenda Paul Simonon, Tony Allen i Simon Tong.

Paul Simonon ne treba posebni intro. Evo par asocijacija: bas, The Clash, Guns Of Brixton. Ok? Ok.

Tony Allen. Dugogodišnji bubnjar Fela Kutija i Africa 70. Za njega je Brian Eno jednom rekao da je najbolji bubnjar na svijetu. Fini kompliment. Albarn ga je još pred nekoliko godina počasno spomenuo na Blurovoj «Music Is My Radar» u stihu «Tony Allen's got me dancing...».

Simon Tong je bio gitarist The Vervea od 1996. pa sve do njihovog raspada 1999., a na posljednjoj Blur turneji mijenjao je odsutnog Grahama Coxona.

Za supergrupu potreban je i superproducent, pa je Albarn uposlio Briana Burtona kojeg svijet poznaje po imenu Danger Mouse. Čovjek je to koji stoji iza polulegendarnog piratluka zvanog Sivi Album (Jay Z repa svoj Crni Album na podloge skrpane isključivo od glazbe s Bijelog Albuma određene britanske grupe iz 60-tih), iza drugog albuma Gorillaz i prošlogodišnjeg pop fenomena Gnarls Barkley.

Supergrupe su oduvijek plijenile pozornost medija i publike, no, malo je bilo kvalitetnih kombinacija od vremena Crosby, Stills, Nash & Young ili Claptona, Winwooda, Bakera & Grecha. The Good, The Bad And The Queen svakako jesu supergrupa ali samo kao služba frontmenu Albarnu, što može biti i pohvala i zamjerka. Naime, glazba koju sviraju TGTB&TQ ne zahtijeva vrhunskog instrumentalistu kao što je Allen, niti nema neke posebno zanimljive dabaste bas linije da joj je potreban Simonon, a niti nekih velikih gitarističkih situacija za Tonga. Rijetko se na ovom albumu potencijal ove zanimljive kombinacije u cjelosti iskorištava. S druge strane ta svojevrsna suzdržanost je dobra jer ne smeta Albarnovim pjesmama koje izlaze prilično čiste i jasne, a bendovska kohezija dolazi do izražaja.

Ovakvo ime (Dobar, Loš i Kraljica) ne sugerira samo zajedljivu političku igru riječima već i dozu humora i zabave. Čak i ovakva kombinacija glazbenika sugerira zabavu, no Damon i frendovi ogolili su zabavu na zakukuljene i prilično mračne priče. Danas čak i djeca nisu pošteđena saznanja da je svijet u kojem živimo prilično naporno i sjebano mjesto.

Dakle, ako vam se slušaju lijepe i mračne balade a la Syd Barrett, rani Genesis, The Beatles (pogotovo već prije spomenuti Bijeli Album); ako vam se slušaju spori i od hitova ogoljeni Gorillaz i ako vas zanima što Damon Albarn ima za reći o ratu, Iraku, njegovoj UK domovini umješanoj u rat i dotaknutoj aktivističkom rukom terorizma, kitu koji je prošle godine zalutao u London i tamo uginuo i općenito o magli britanskog otoka, onda je TGTB&TQ supergrupa super za vas. Ako ne – slobodno čekajte novi Blur, jer navodno Coxon se vraća.

Pjesme su, unatoč sporini, lamentacijama, tmurnoj sadašnjosti detaljno opisanoj kako u lirici tako i u glazbi, odlično sklopljene, fantastično realizirane i producirane a album zvuči kao cjelina, dramatična i filmska, simpatična i škura razglednica Albarnovog kritičarskog svjetonazora.

Zaključak je jednostavan – TGTB&TQ su mnogo više od sume sastavnih dijelova i dokaz Albarnovog sazrijevanja, kako kao autora tako kao i marketinškog stručnjaka. Ako je sa Gorillaz diplomirao, TGTB&TQ je njegov magisterij.

Najbolje stvari: 80's Life, Green Fields, Herculean, History Song, Nature Springs i Soldier's Tale.

Link: www.thegoodthebadandthequeen.com

ek



Post je objavljen 07.02.2007. u 12:52 sati.