Ja putujem, putujem kroz vrijeme
I kao sa svakog puta donosim sjecanja
O ljudima, mjestu, vremenu...
I tako i sa ovoga puta se sjecam...
Jedne podstanarske sobe gdje nismo spavali,
Vec cekali jutra u strahu da ne prekinemo...san...
I jos jedne sa uskim dvosjedom koji
Kad bi razvukli imao bi jedva mjesta za nas...
I jednog cvijeca sto je uljepsao trenutke
I jednog...daj mi ruku...zagrli me...strah me je...
I vremena koji kada otkucava, kao da cujes sekunde
Volim te, vojim te, volim te, vojim te ...
I vrata koje smo zatvorili ruznim sjecanjima,
Nedavno..., zajedno sa jos cetiri male ruke,
Koje su sretno zakljucale bravu i obvezale nas
I sjetili nas da smo jedno, i da su oni tu,
I da nas vole, i mi volimo njih
I da zivot ide dalje i dalje...
Ja putujem, putujem kroz vrijeme
I kao sa svakog puta donosim nadu...
U bolje sutra, u buducnost...
a kad se vratim s puta, cekaju me trenuci,
koji ce nekad biti buducnost,
koji su nekad bili proslost,
koji su sada...
Post je objavljen 07.02.2007. u 02:39 sati.