Marketing
Through the fire and flames
Možda treba preskočiti polja.
Plesati s mandragorama
i crnim dalijama.
Možda nesparivim.
S jetkošću crtam opsjene
po svom zidu
mržnje.
Postoji li išta drugačije od ovoga?
Skrivene tajne iza
mojih leđa.
Ledeno smješkanje i stupanje
uz pitanja o
postojanosti.
Put ka spalionicama snova.
Gar na pragu sa čuvarom
tajne.
Izgovoreno s otvorenim usnama.
Prolivena bademovača
po bijelom pruću.
Zamišljeno bez greške.
Još samo košuljari
svoje snove spremaju u džepove.
Nemogućnost gledanja.
Prekrižena polja.
Opet početak.
Za početak, mogli biste pročitati ovaj cijeli post.
Možda i nije tako loš. Da ne odustanete odmah
kada vidite koliko toga ima..
Baš sam nekako ludo raspoložena. Destruktivno.
Samo se smijem. Potrebno je tako jako malo.
Ne treba preveliki razlog. Prikrivanje neuspjeha.
Malo mi dođe da budem dobra, a malo.. hm.
Živcira me to kada prođeš gradom a ljudi te onako
gledaju s facama koje vrište "pogledaj je samo"..
Predrasude. Obično tako i je. No ne vrijedi za sve.
Puhnulo mi je nešto u glavu. Ne treba biti zatucan.
Svatko je ono što on želi biti. Ne ono što mu drugi
nameće. A upravo to nisam kužila. Nekako se stalno
borim protiv toga "poprijekog" gledanja "nešminkera".
No ne mogu jedina promijeniti svijet. Briga me ako je
netko šminker, cajka, hipi, darker, sotonist. Neću ga
dirati, pljuvati po njemu, kritizirati. Samo ako on ne dira
mene. Trpit ćemo se. Radi očuvanja dobrosusjedskih
odnosa. I bit će sve ok. Bez želje da netko bude nešto
drugo nego ono što zapravo je. Iako.. ali dobro sad..
Ako želiš da te gledaju još čudnije prođi gradom, pojačaj
mob na najglasnije i pusti Nightwish. Po mogućnosti neku
žestoku. E onda samo pratiš grozne izraze lica primitivčina.
Zatucanih ljudi koji znaju samo jedno. A drugo ne prihvaćaju.
Sada malo škole. Opet problemosi s profom iz matike.
Standardno. Ubijanje u pojam. Bijes. Vikanje. Bacanje
stvari po sobi. Lupanje. Obrazi trnu. Smirivanje. Nekako.
Bila treća iz geografije od trinaest. S tim da je ženska
koja je bila prva imala dva boda više od mene, a lik koji
je bio drugi bod više. Ma pojela se živa. Možda mi nekako
malo krivo. No ipak mi je drago. Sad sam prolupala. Iduće
godine idem na natjecanja za koje se god uspijem pripremiti.
Haha.. Kako ambiciozno Ma još će se sve preokrenuti za 360.
Evo nešto poduži post koji nije pisan baš u mom stilu.
Naša AdriJanči će ga sigurno shvatiti ovaj put. Hehe..
Držimo joj fige da što prije ozdravi. I Jaci isto. Čovječe,
svi bolesni u zadnje vrijeme. Želim mojim luđacima da
uspiju ispraviti matiku napokon. I digitalnu elektroniku,
da. Razumljivo je na koga se odnosi. Da se provedemo
sutra na izletu (valjda se ovaj put neće nitko napiti...)
Da me Mata napokon pusti na miru s tim Šakanovićem.
Liku se ni ne sjećam face najbolje. Ali najvažnije da me
zafrkava.
Želim popraviti neke stvari. Koji mi uporno ne
idu. Možda sam i ja kriva. Djelomično. Nikad ne priznaj.
No, sve u svemu, osjećam se super. Unatoč nekim
gadostima i gadovima. Pokušavam biti flegma. No
baš i ne uspijevam. Nama živčenjacima ne ide to baš
najbolje od ruke. Ali držimo se. Ali budimo realni.
Kako se kaže: "Nigdar ni bilo da nekak ni bilo."
Znate, mame svašta provaljuju kada tješe svoju
djecu. I lupaju u sred noći s njima tanjure. Psuju
one koji su naživcirali njihovu djecu. Plaču zajedno
sa svojom djecom. Tješe. Govore da će sve biti
u redu. I bit će. Samo što djeca trenutno to ne vide.
Čovječe, tko će ovo uopće čitati? Ma nitko...
Post je objavljen 06.02.2007. u 19:48 sati.