Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pipipiaf

Marketing

Smušena k'o S/slavo/uj...


... hej!! Pa zašto sam posve izbacila dijakritičke znakove, dovraga i bestraga?!

Vraćamo č, ć, š, ž i đ... Pa ipak je prošla koja godinica od iliraca smijeh

Od Slavoja sam Žižeka (Stanković, Nedjeljom u dva) naučila sljedeće:

1. da postoje, dakako, dobri i loši odgovori; ali je mudrost znati postaviti dobro pitanje;
2. da je vrlo upitni kognitivni horizont današnjega svijeta te
3. da su snovi možda jedina prava realnost koja, actually, postoji...

Slavoj je jedan od onih ljudi s pop-corn mozgom, od kojeg se zavrti u glavi čak i onome koji ga gleda samo kao prikazu u TV ekranu... Nervozan je, neodgovoran i pragmatičan filozof. Svoj uspjeh - čini (mi) se - može zahvaliti upravo "upitnome kognitivnome horizontu današnjega svijeta", o kojem tako lijepo cinično zbori - pritom izuzimljući sebe, dakako, iz masedead. Čovjek je napisao kritiku filma, a da sam film nije ni pogledao. Čovjek citira Heideggera, a da ga je sam vjerojatno otvorio... i još brže zatvorio... Uglavnom, what the fuck...!

Slavoj se ugledao na Sigmunda.

A Sigmund ima pravo kada se vraća Aristotelu i kaže da san nije poslan od bogova, da nije božanske, nego prije demonske naravi... jer je i priroda čovjeka demonska...

Anyhow... nema to veze ni sa čime pretjerano, osim s mojim košmarnim snovima prethodne noći...

Shvatila sam da se loše i malo, slabo i neprimjereno opuštam, da sam - bivajući prepuna pitanja - u kontinuiranome grču. Shvatila sam da počinjem vjerovati. Ne slijepo, nego duboko. I da je to maaaali korak za čovječanstvo, ali veeeeeliki za mene.

Pila sam dva čaja od kamilice, igram neke igrice i volim.


Čak bih se i složila da je

najvažnija stvar za cijeli život izbor zanimanja
, a još više da je ono
najčešće plod slučajnosti
(Blaise Pascal).

U Beti prodaju pidžame s naslikanim matrjoškama, po cijeni od ravno 270 kuna; a isto tako nekada dobiješ što želiš, nekada dobiješ što trebaš, nekada dobiješ što dobiješ.

A jebeš ga sad...

I tako reče Arsen:

Ono sve sto znaš o meni
to je stvarno tako malo
u dvje riječi sve bi stalo
kada pričala bi ti
Ono sve što znaš o meni
to i drugi ljudi znaju
što mi ruku samo daju
ili na pozdrav mahnu tek.
Ne znam dal' dan će doci
kad ćemo sami ostati
kad ćemo dugo pričat
jedno drugom sav život svoj
Jer ono sve što znaš o meni
to je samo stara priča
ja sam jedan od mladića
koje viđaš svaki dan.
Ne znam dal' dan ce doći
kad ćemo sami ostati
kad ćemo dugo dugo pričati
jedno drugom sav
sav život svoj...
Jer ono sve što znaš o meni
to je samo stara priča
ja sam jedan od mladića
koje viđaš svaki dan.

A jebeš ga sad...


Post je objavljen 06.02.2007. u 00:45 sati.