Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/vranjic

Marketing

Večernjakovi reporteri kupili opasne cijevi u tvornici Salonit

Vranjički Salonit u stečaju jedino je mjesto u Hrvatskoj na kojem se još mogu nabaviti proizvodi što sadrže opasan azbest, materijal kojeg se Europa odavno odrekla. S obzirom na to da moramo uskladiti pravnu regulativu sa zakonima EU, i hrvatska je Vlada predložila Zakon o zabrani prometa azbestom. No, prešutno je povučen kako bi u Salonitu potrošili još 900 tona materijala i rasprodali zalihe. Trgovački sud s posla je prije tri mjeseca najurio svih preostalih 170 radnika. Neki su dobili ugovore na određeno kako bi prodali preostale proizvode te sanirali teren vranjičke tvornice.

Udbinski krovovi:

U nju će se, po svemu sudeći, na velika vrata vratiti Jozo Ćurković, bjegunac pred zakonom, optužen da je isisao 150 milijuna kuna iz Salonita kako se ne bi naplatili vjerovnici, među njima i država, kojoj duguju 28 milijuna kuna (zbog toga je stečaj i pokrenut). Unatoč tome, Trgovački je sud obistinio najviše Ćurkovićevih potraživanja i tako mu omogućio da s bivšom tvornicom radi što hoće!
Doći do proizvoda s azbestom vrlo je lako. Dovoljno je otići do skladišta, javiti se ljubaznom zaposleniku Marasoviću, koji nakon 34 godine staža u Salonitu zna kako zadovoljiti i najprobirljivijega kupca.

Nas su zanimale cijevi od tri metra da ih stavimo na balkon kao potporu za gornji kat. Kao pravi komercijalist, Marasović odmah nudi skuplju varijantu tzv. tlačne cijevi s debljim stijenkama. To su one za vodovod. Mi smo se odlučili za manji promjer, 250 mm. Ionako unutra ide cement. Veće tvrtke, normalno, prednost daju većim dimenzijama, primjerice Vodovod, čijih nekoliko kilometara cijevi golema profila već mjesecima na ulazu u Split podsjeća kako se u Hrvatskoj azbestni proizvodi i dalje nesmetano koriste.

Salonitne ploče s azbestom služile su za pokrivanje krovova. Osobito su im bili skloni u Udbini, u kojoj su krovovi u pravilu pokriveni isključivo takvim pločama. Mnogi su radnici Salonita otpad pun azbesta upotrijebili kao materijal za građenje vlastitih kuća!

Skrili, a ne sanirali:

Nakon razgledanja, Marasović šalje u računovodstvo. Tamo će gospođe lijepo sastaviti ponudu, s uvjetima plaćanja, i sve ostalo što treba.
Javite se, svratite, ja sam vam stalno tu odzdravlja Marasović na rastanku. Kakva vjernost tvrtki. Nakon 34 godine svakodnevna trovanja azbestom.
Dio radnika i dalje dolazi u tvornicu. Na inzistiranje HUS-a kod premijera Sanadera, dobili su ugovore na određeno, da rasprodaju što imaju i saniraju teren od azbesta. Kako se to radi, nismo vidjeli. Jedino ako pod sanacijom ne podrazumijevaju tone kontaminirana materijala nagurana u raspadnutu zgradu nekadašnjeg pogona. Pet minuta papirologije i ponuda je tu.

Sad još treba platiti koliko traže i proizvod je napokon vaš. To je, milošću hrvatske Vlade, trenutačno jedinstvena ponuda u civiliziranoj Europi.


Post je objavljen 05.02.2007. u 15:25 sati.