Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

Kad sve daske nisu na broju

Zbog blizine autobusnog i željezničkog kolodvora, na riječkoj rivi (gdje je i sama luka) zna se desiti da vam priđe poneki čovjek, putnik, pitajući gdje se što nalazi. Činilo mi se u prvi mah, dok sam čekala gradski bus i pri tom se divila prelijepom zimskom danu, da mi je danas prišao upravo jedan takav. Prije nego vam ispričam kako je tekao razgovor tek napomena da je čovjek morao biti stariji od mene toliko da bi mi mogao biti otac, ako ne i stariji.

- Ja sam iz Labina, Labinjon, ti si iz Rijeke? (tu još usprkos intuiciji koja je govorila drugačije promišljam kako možda samo treba informaciju vezanu za nepoznat kraj, jer naglasak mu je bio kao i kod ljudi iz tog dijela Istre)
- Da.
- Sam sam tu u Rijeci. Dala bi mi svoj broj mobitela? Onako da malo popričamo, možda prijateljski ili? (da, baš sam jednog takvog tražila za prijatelja Image Hosted by ImageShack.us)
- Ne bih.
- Gledao sam te malo. Lijepa si. (ili zgodna si ili tako nešto, ne mogu se točno sjetiti kao što mi je i nepoznato odakle me to gledao, jer odjednom se stvorio kraj mene). Ne bi mi dala broj mobitela? Sam sam pa …
- Ne bih, nađite si nekog drugog.
- A da ja dam tebi broj? Možda se predomisliš?
- Ne, neću se predomisliti. Ne zanimate me ni najmanje.
- Ne? Barem si iskrena … Nemoj se ljutiti … A imaš koga? Jesi oženjena?
- Jesam.
(eto još jedne laži iz mojih usta Image Hosted by ImageShack.us, ali činilo mi se da je bolje reći da jesam, jer to je podrazumijevalo "ako ne prestaneš dosađivati, imat ćeš posla s mužem" što ipak i upornima znači da prestanu Image Hosted by ImageShack.us)

U tim trenucima nisam čekala svoj autobus. Čekala sam bilo koji, da se maknem s te stanice u nadi da neće za mnom. Srećom, i nije.

Jasno mi je da nekoj ženi na ulici može prići zainteresiran muškarac. Nije mi se to događalo puno puta u životu, ali kad to napravi neki vršnjak ili čovjek približnih godina, onda je to jedno. Ovo danas je nešto sasvim drugo te mi nameće samo jedno pitanje – kako si čovjek te dobi može to dozvoliti? Da obilazi autobusne stanice, prilazi nepoznatim i premladim ženama i curama koje ničim ne pokazuju interes za njega nadajući se da će prihvati njegovu «velikodušnu» ponudu?

Neke je ljude tako teško ne žaliti.


Post je objavljen 04.02.2007. u 16:48 sati.