Marketing
Zadaćnica: Moj ugao
Moj ugao je zapravo okrugao. Daleko od savršenog kruga, više onakav kakvog dijete nacrta na zamagljenom staklu ili štapom u pijesku, pa u njega ubode dvije točke i povuče veliki osmijeh.
A već dugo se nisam tako nasmješio. Sam sebi, potjeran stiskom šake koji mi je zahvatio trbuh. Potpuno svjestan što to znači, brzo sam tom osmijehu u podsvjesti poželio dobrodošlicu i tu ljepoticu promatrao spuštene glave, kao dalokovidni starac koji je podignuo pogled s novina.
Vidio sam je još u tramvaju. U stvari, njeno lice pokazao mi je odsjaj s prozora koji ju je pogodio kao da se dijete igra s malim ogledalom. Skupila je oči iznenađena nenajavljenom zrakom, i popravila torbu koja joj je skliznula s ramena. Trudila se ostati nepomična, stresti sa sebe početke neugode koju donosi nepredvidljivost. Lagano oblizavši donju usnu, savila se crta njenog nosa koja se pravilno spuštala sa ukamenjenog čela. Njena su usta bila manja od prosječnih, ali su sigurno bila topla, jer sam ih zamislio kako tope i vosak dok puše u svjećice.
Kad smo izašli iz tramvaja, položio sam prste na betonsku ogradu, i prateći njen korak, grebao jagodicama po hrapavoj površini kamena. Grabila je čvrsto, a njene visoke pete naglašavale su snagu tih bedara koje su napinjale suknju koliko je tkanina dozvoljavala.
Ušla je u ulicu nasvođenu mojim voajerstvom, ispunjenom svjetlošću, s desetinama prozora sa svake strane koji su prašnjavo djelili jesenje sunce, pogrbljeno nad krovovima gdje golubovi obilaze kratke dimnjake i zatim se sunovrate na mrvice koje je vjetar meo ispred male pekare.
U panici da će je ukrasti ugao kojem se približavala, zamislio sam nas kako plešemo u malom parku gdje majke pale cigaretu, zibajući drugom rukom dijete usnulo nakon ručka. Sa slike je nestalo sve što mi je smetalo. Postali smo središnji dio makete s koje je netko odnosio nepotrebne dijelove. Odletio je tramvaj, nekoliko krošanja, odbačeni su svi automobili, i očišćena mala gužva ispred pekare.
Mi smo plesali, polako, kao da daske škripe pod našim nogama. Dok je ona smireno lelujala širokim bokovima, ja sam pratio njena stopala, savijajući koljena, nespretno, šlampavo, kao nabori na prevelikim trapericama. Zvuk se pretvorio u brujanje koje trese glavu kada dlanovima pritisnem uši. Kad joj je lice pogodilo sunce, poljubila me je u čelo i nastavila hodati.
Opčinjenog, obuzeo me je poriv da joj napišem pismo, poriv kojeg bi se i Herzog posramio.
Tek kad je zamakla iza ugla, svijet se pokrenuo. Zvuk peta zaposlenih žena opet je odzvanjao betonom dok su koračale prema domovima, razmišljajući o ručku. Odsjaj sunca nastavio je titrati preskačući s prozora na prozor zgrade koja je cijela škrgutala od škripe roleta.
Stara se vrba opet počela vrgoljiti, a tramvaj je zaklepetao gurajući pred sobom svog vozača koji u kabini, psujući dosadu, sniva o Finskoj i kućici uz jezero gdje se svi voze na biciklima.
APDEJT Svoje viđenje MOG! ugla možete naći i na sljedećim blogovima: AthenaAir, Irida, Slatka Žvakica, DerzaFanistori, Svjetioničarka, Lisaa, Funnylittlefrog, Bbop, Dan.za.metak, Trenk, Bronzika, Milou, Gjuroo, Stroke, Tajp. I ja isto ne kužim kako je tajp izbrojao 16 priča. Ja sam ih isto našao samo 15 (a brojao sam pet puta...ne kužim)
Post je objavljen 05.02.2007. u 15:00 sati.