Marketing
Back in the forest
Naslov ima malo veze sa podlogom.... Tako da nije baš i nekakva najava teme ovoga posta..... I danas smo malo izašle u Zagreb... Bilo je super.... Nikakav poseban provod već samo umaranje jezika.... Sastajanje sa jednom "ženskom" tj. prijateljicom sa kojom se vidimo samo jedanput tjedno... Naravno češće se ne možemo viđati zbog škole, ali kaj se može takav je život.... I krenusmo mi u Zg. gledajući kroz prozor autobusa i šuteći cijelim putem.. Što je inače jako čudno za nas... I naravno ništa novo nismo primijetile... Sve isto iz dana u dan... Nikakvih promjena.... Već polako se cijeli okoliš zna napamet.... Jadno... Tko bi rekao da je to Zg... I nađemo se mi u Importane-u i ona nas zovne na mob. a mi dva metra dalje od nje... Pa zašto bi joj trošile lovu kada smo joj skoro pred nosom... Da skratimo priču bila je jako zanimljiva večer... Jezik smo jako dobro izvježbale... Ugl. bez ogovaranja, tračanja samo svakodnevni problemi i anegdote u našim životima... I naravno da se sve prepričava od onda kada smo se zadnji put čule... A čujemo se dosta često, ali ne pričamo toliko detaljno... Ipak su to posebne prilike.... I raspričale se mi ko nikada u životu... Dobro jednom se jesmo toliko raspričale, ali to je bilo još kada smo išle skupa u školu.... E sada dosta o današnjem danu... Zašto "Back in the forest".... Zato što se opet vraćamo u "šumu" ili takozvanu školu... Zato što je atmosfera nekako drugačija i nije kao da smo sa nekim kojeg poznamo 10 godina.... Ipak su to sve mlada prijateljstva.... A za nas je mlado sve od 0-3 godine.... Za to vrijeme se još dobro osoba ni ne upozna.... Samo se znaju njena mišljenja i razmišljanja.... I još nekaj malo.... Ali to nije to.... Kako se ono kaže... Trebaju se upotpunjivati... Onako nadograđivati rečenice.... To znači da se već dovoljno poznaju i da čim se kažu dvije-tri riječi da se odmah sve shvati... Da ta osoba ne mora dodatno objašnjavati zašto tako misli ili neke slične razloge.... A ta mlada prijateljstva su krhka i na neki način crna... Ko šuma po mraku... Ta osoba može nekaj misliti i nekaj stoto reći... A kada se već znate onda znate kada netko sere ili govori istinu.... Ali najteže je ocijeniti osobu po karakteru... Neke znaju biti teške... Niti jedna osoba nije laka... Svatko ima svoj način razmišljanja i svoje ideje.... I nitko nije isti.... Neki mogu imati slična razmišljanja, ali nikada ne ista... A najgore nam je kod nekoga tko te gleda u oči i laže.... Onako besramno... Tko da si netko koga prvo vidi... Tko da uopće ne zna ni ime.... Zato se nakon današnjeg dana vraćamo u šumu... Koja je nepredvidljiva i tko zna što će se dogoditi... Tko će ti sljedeći zabiti nož u leđa, tko će te vrebati... Zato je najlakše naći si sklonište od tih "životinja" koje samo čekaju i najmanju pogrešku ili neopreznost.... Povratak je vrlo težak i rizičan, ali što se mora mora se.... Koliko god netko nešto izbjegava ta situacija će u budućnosti postati neophodna.... Morat će se suočiti sa tim prije ili kasnije.... Zato se nikako ne preporuča izbjegavanje obveza.... Malo ovaj post zvuči... Kako da se izjasnimo.... Filozofski, ali je jednim djelom i točan.... Samo što je tu neki drugačiji primjer.... To je sve za danas....
Post je objavljen 02.02.2007. u 23:37 sati.