LUKA MOJIH SNOVA
Utkala se u me kao nit bez kraja,
Svilena i čvrsta, putokaz do duge.
Ako igdje ima kutak bez jecaja,
Naći ću ga za nju – da preteknem druge...
Da mi u san siđe...kao Kleopatra,
Iskričavim okom, dušom nebesnicom...
A potom da žari ona prva vatra,
Nalik prometejskoj – njenom trepavicom.
Ako ne izgorim, biću Orfej novi,
Da joj pjesmom skidam cvjetove bagrema.
Oboženi noćas svi su moji snovi,
Šapuće mi srce, nikad tako skladno
Lepršavost nada, kao da se sprema
Astralnim stazama do nje – iznenadno...
Post je objavljen 02.02.2007. u 11:38 sati.