raison d'etre
Vratila se, svjeza i ziva,
Iz izvora beskrajnog, bljeda i siva...
Izrezbazena zora dize svoja krila,
Srnuci na planinu mocnu, gdje ti si jednom bila...
Usamljeni strah moje kratkorocne paranoje,
Naslikan na vjecnoj noci patnje tvoje...
Blagoslovljeni otrov, na ogorcenom jeziku tvome,
Gori u sljepom ocaju, istrosenom jeziku mome...
Placem za domom kojeg imao nikad nisam,
Na granitnoj plazi gdje imao te jesam...
Dok moj usutkani ego propada, kroz vrata nebeska,
U ohole dubine tvojeg vrazijeg pjeska...
Ubrala je jednu ruzu crnu za okajan grob moj,
Ostavsi me samog da se pretvorim u gnoj...
Post je objavljen 07.02.2007. u 13:18 sati.