Znam da bih trebala napisati nešto smisleno na ovim praznim recima koji me čekaju, no večeras kao da je moja glava prazan balon.
Iako mi na milijune misli prođe kroz glavu u jednoj sekundi, osjećam se kao bespomoćnica koja nijednu ne može uhvatiti za rep i ugurati je u mrežu da ne pobjegne.
Iako ne mora biti uvijek tako, ponekad mi tužno razdoblje donese više inspiracije nego obično...no, nije da mi je danas nešto posebno sretan dan, ali jednostavno sam došla kući ispražnjene glave.
Ponekad mi sport u tom ispražnjivanju puno pomogne.
Kad se nakupi svega...i onog dobrog naboja, i onog lošeg.
I onda odem, dobro se ispucam, istrošim svu energiju i izbacim sve negativno iz glave. A onda...pa već znate kakav je to osjećaj.
Tako da večeras nisam za ništa doli se fino umotati u dekicu, skuhati šalicu toplog čaja i prepustiti se čarima koji mi snovi donose.
A sutra, tko zna, možda vas posjetim s novom pustolovinom proživljenih i neproživljenih otkucaja moga Srca...
Pa, laku vam noć želim dragi moji pustolovi, sanjari, realisti i zaljubljeni i tužni ...
...svima sretne snove **
Post je objavljen 01.02.2007. u 21:57 sati.