Marketing
Reci mi, tebi bi bilo svejedno da ja i odem, zar ne?
Mogao bi i na to hladno odmahnuti rukom, kao na sve?
Nebi ti bio problem zaboraviti da sam ja ikada ovdje bila
i baciti sve naše snove i reći da sam ih samo ja i snila?
Reci mi, molim te, obećajem da neću biti ljuta,
tebi i ne bi bilo teško maknuti mene sa puta?
Ne bi te boljelo okrenuti mi leđa i reći meni zbogom,
otići od mene, kao da nikada nisam ni bila sa tobom.
Shvati, ja sam pokušavala, okretala sam neba,
ali tebi nikada nije bilo dovoljno, nije nikada bilo onako kako treba.
Ja sam se mjenjala samo da bih učinila sve što si tražio od mene,
pratila te u korak kamo god da si krenuo, bila poput sjene,
i opet pored svega, nikada dovoljno dobra, zar ne?
Reci mi, i nije baš tako teško u vjetar pustiti sve?
Nisi ti kriv, ja sam ta koja je sebe lagala da ti to nije lako.
Mislila sam da nije onako kako izgleda, ali vidiš, bilo je upravo tako.
Pokrivala bih oči kad god bih vidjela barem mrvu toga da ti je svejedno,
vraćala se raširenih ruku, i mislila da to je vrijedno,
na svaku uvredu nasmijala se i samo te dugo gledala...
Uvijek sam uz tebe stajala prva, a sada se prva predala.
I tek sad vidim, ti nisi brisao suze sa moga lica zato jer ti je bilo žao.
Ti ih samo nisi imao vremena gledati, žurio si se da bi ponovno otišao
i mene pustio da te čekam noćima i živim za tren kad ćeš se vratiti,
i uvjeravam se da ćeš ti jednom sigurno mene shvatiti.
Ali nećeš...znam da nećeš, moje su suze tebi predaleko.
Ja sam preumorna da trčim k tebi, a ti suviše dalek da bi me cek'o,
i možda nije ni bitno što smo sve zajedno htjeli stvoriti,
kad nešto doista želiš, za to se trebaš i boriti.
Ne pustiti da netko drugi pati za dvoje, pokušava i želi.
Možda sam za tebe kriva za sve, ali nisam za to što smo se sreli,
jer od trena kad sam te vidjela znala sam da te želim voljeti,
i oprosti što odmah nisam znala da će to ovoliko boljeti....
Post je objavljen 01.02.2007. u 21:01 sati.