Sjećam se kako si obećavao nas dvoje zauvijek i uvijek.
Gdje si, dovraga, sada?!
Sada kad si mi najpotrebniji, sada, kad trebam tvoje zagrljaje i nježne riječi, sada, kada su mi tvoje ruke jedini spas?
Zašto si tako zbunjen, kad sam ja ona koja nije znala istinu?
Možda me se i treba kriviti, ali ovako više nigdje ne bismo stigli.
Trebala sam te, tu, tu kraj ramena.Nemam izbora, ODLAZI.
Odbijam plakati, iz ovih očiju niti jedna kapljica neće pasti.
Misliš li da je prekasno?Prerano je bilo prekasno.
Prošlost se vratila dokrajčiti me.
Sadašnjost me iscrpljuje.
Budućnost će me uništiti.
Sada kada si napokon tu, tražiš samo šansu da ti kažem ODLAZI.
Znala sam za nju od početka, pa što se čudiš tome što znam sve laži?
Ali, znaš da sam ti najbolja.
Znaš da ćeš me dozivati u snu.
Znaš da ćeš se vratiti po još.
Znaš da me voliš.
Znaš da me voliš.
Znaš da me voliš.
Znaš da me voliš.
Znaš da me voliš.
Znaš da je gotovo.
Znaš da ćeš mi dozivati ime na njenom jastuku.