Sve vas lijepo pozdravljam i zelim ugodno citanje… opet sam odlucio napisati post.. zapravo znate da ja pisem postove najcesce vezane uz neke dogadaje(rodendane itd.) ili kad mi se nesto desi dali ljepo ili ruzno… pa tako je i bilo ovaj put, istina dogadaj je bio predivan…ma mozda dogadaj ne toliko kolio osjecaj koji sam prozivio a nadam se i ona!
Setamo jedna djevojka i ja gradom..pricamo zafrkavamo se, a iza nas nas cjelo vrijeme prate dvije djevojcice od svojjih 7 godina… nismo previse obracali pozornost na ta dva „andela“ i dalje smo pricali i isli svojim putem.. prolazeci pored jednog djecjeg igralista cura mene zaustavi i poljubi me… imao sam osjecaj da je to napravila vrlo njezno s puno ljubavi.. takav poljubac nisam vec dugo, dug dobio.. i tako jos nekoliko puta… i mi krenemo dalje setati.. u meduvemenu su ona dva ista „andela“ stala iza nas i nisu se kretale nikuda…dakle mi krenemo dalje a iza nas se zacu pjesma u duetu… onako poluglasno i njezno… da, to su pjevala ona dva „andela“ koje sam spomenuo… neznam di su izvuke bas tu pjesmu ali stvarno svaka cast.. zapravo neznam ni kak su se tam na sjetile ni kak se sve to uspjelo tak dogoditi.. stavit cu vam tu rijeci te pjesme… mislim ono fakat zvuci cudno ali istinito je.. rijeci su bas onak posebne…
Prava ljubav
Vezala me tuga svojim koncima
trazila sam ljubav na krivim mjestima
sto samoca cini ja najbolje znam
covjek nije rodjen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I reci da ce ovog puta
biti sve sto zelim ja
kazi da si mene cekala
i reci kako ovog puta
nema roka trajanja
prava ljubav nije potrosna, nije potrosna
Lomio sam grane od zivota svog
ko da necu umrijet', da sam iznad tog
bilo me je svuda, a sad sam kraj tebe
jos vjerujem u cuda i u nas oboje
Zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
Post je objavljen 01.02.2007. u 17:48 sati.